Svemu ovome kumuje rasprostranjenost opštine, gdje se pored Bačke Palanke brinu za još 13 sela.
Do Pivnica, kad se ide ka sjeveru imaju skoro 40 kilometara, dok na jug “dobacuju” i do dva sremska sela sa druge strane Dunava, koja su u sastavu njihove opštine, Neštin i Vizić.
Problem je što je nabliži most koji ih povezuje sa tim selima sada državna granica i put ka Iloku, pa da bi došli do pacijenata moraju da uđu i izađu iz Hrvatske, odnosno da u jednom smjeru pređu dva puta granicu i četiri granična prelaza. Tako je normalno da se ovdje na poslu u džepu mora držati pasoš.
Imamo prioritet na svim graničnim prelazima prilikom hitnih intervencija jer smo u neobičnoj situaciji. Saradnja i sa našim i sa hrvatskim graničnim policajcima je dobra, često nam i ne udaraju pečate, jer bi nam se pasoš potrošio za nekoliko mjeseci. Nekad dnevno pređemo i 400 kilometara, što je stvarno puno, i obaramo rekorde u ovoj zemlji kada su pređeni kilometri u pitanju – kaže za Blic dr Milan Žarković, načelnik Hitne pomoći u Bačkoj Palanci.
Srećom, iako je u pitanju granica EU i ostatka Evrope, pa su zato i kontrole rigorozne, u hitnim situacijama granične službe reaguju ljudski, ponekad čak i zaobilazeći propise, pošto se dogodi i da pacijenti nemaju dokumenta.
– Imali smo interveniciju i vozili smo ženu u bolnicu, ali ona nije imala dokumenta. Stajem na hrvatskoj granici i zamolim da nam puste jednog pacijenta bez dokumenata, a policajac odmah ispaljuje “ti možeš i petoro”. Tada ga prepoznam, jednom mu je pozlilo u Bačkoj Palanci na pijaci i mi smo ga zbrinuli. Htio je da plati jer je strani državljanin, ali sam mu rekao da ga Srbija časti. Zapamtio čovjek – nastavlja Žarković.
Imaju i pacijenta koji dolazi na dijalizu tri puta nedjeljno iz Neština u Bačku Palanku, pa je jedan od najčešćih posjetilaca graničnih prelaza.
U Hitnoj pomoći radi 40 ljudi, u toku radnog dana zbrinu oko 80 pacijenata. U 2018. pomogli su 21.800 građana, te imali više od 4.000 vožnji. Kako porodilište u Bačkoj Palanci već dugo ne postoji, često se desi da prevoze majke do novosadske Betanije, pa bude i situacija da bebe na ovaj svijet dođu u kolima Hitne pomoći, negdje po vojvođanskim drumovima. Biljani Vujatović, glavnoj sestri, to su najsrećniji trenuci na poslu.
– Do sada sam pomogla da na svijet dođe 10 djece u kolima i uvijek je bilo sve u najboljem redu. Jedino smo nekada imali peripetije sa papirologijom kada dođemo u Novi Sad, kako da upišemo gdje se dijete tačno rodilo. Mjesto rođenja se računa kada se presiječe pupčana vrpca, i to se, recimo, jednom desilo na krivini između sela Čelarevo i Gložan. Sjećam se tog dinamičnog vijećanja sa ljekarima u Novom Sadu i njihovih pitanja “šta sada da radimo” – kaže Vujatović.
Lijekove šalju skelom
Direktor bačkopalanačkog Doma zdravlja dr Goran Stupar kaže da na razne načine pacijentima pokušavaju da olakšaju komplikovanu situaciju sa prelaskom granice.
– Da bi ljekar bio u selu, potrebno je da ono ima barem 1.600 stanovnika. Neštin ima oko 800 i Vizić još 270, ali ipak smo tamo otvorili ambulantu, jer nema smisla da ljudi svaki čas prelaze granicu. Sa lijekovima je malo veći problem, jer to ne možemo tek tako da prebacimo preko granice. Njih za apoteku u Sremu šaljemo skelom koja plovi između Begeča i Banoštora – izjavio je Stupar.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu