Na pamet su joj, svjesnoj da je čeka komplikovan zahvat, pala upozorenja prijepoljskih i užičkih ljekara koje je slušala mjesecima prije toga. Govorili su joj da porođaj može biti rizičan i po nju i po bebu. Sjetila se dvije kćerke i sina koji su je čekali kod kuće, pitala se da li će ih ikada više vidjeti, kako će joj, ako u porođajnoj sali krene loše, djeca odrastati bez majke.
Sve je, srećom, prošlo kako se poželjeti može. Jelena je poslije Tare (6), Vuka (5) i Zoje (2), rodila i Unu, sve četvoro carskim rezom.
– Na početku trudnoće ljekari u Prijepolju su mi predočili da dobro razmislim da li želim da rodim. Objasnili su mi da je velika smrtnost porodilja i beba koje su u tako kratkom periodu imale toliko porođaja carskim rezom. Suprug je u početku bio kolebljiv, ali ja nisam nijednog trena. Nisam imala nikakvu nedoumicu – priča Jelena Drobnjaković.
Jelena je već imala jednu vanmateričnu trudnoću između drugog i trećeg djeteta koja joj je ugrozila život i zbog koje je hitno operisana u Prijepolju.
– I treća trudnoća i porođaj, a kamoli ova četvrta, bili su veoma rizični po Jelenu. Postojale su mnoge priraslice, a prijetila joj je opasnost od neme repture materice, odnosno da joj materica pukne u predjelu reza od prethodne operacije. I prvi carski rez je rizik, a ovaj posljednji, s obzirom na to da joj je bila peta operacija, pet puta veći – objašnjava dr Vladislav Tripković, koji je porodio Jelenu.
Da nije dr Tripkovića, priča nam presrećna mama, veliko je pitanje da li bi njena priča dobila najlepši mogući kraj. Zahvalna je na svoj pažnji i brizi osoblju užičkog porodilišta i Neonatologije.
– Sredinom trudnoće, kada sam se javila dr Tripkoviću na pregled, rekao mi je da će biti veoma teško i da će za njega moj četvti porođaj, a peta operacija, biti veliki profesionalni izazov. Kazao mi je da ni njemu nije lako da se odluči da me porodi. Rekao mi je da može doći do pucanja materice, izlaska i gubitka ploda, da su moj i bebin život ugroženi. Ali, nisam odustala. Takav sam karakter, uvijek se trudim da se izborim za ono što zacrtam sebi. A još kao srednjoškolka sam znala da želim puno djece – kaže Jelena.
Rođena kao borac, Jelena je još kao mala izbjegla iz Rijeke u Banjaluku, a odatle u Šabac, gdje je završila osnovnu i srednju školu. U Beogradu je stekla diplomu Policijske akademije, a kasnije upoznala supruga Milana Drobnjakovića. Sada mu pomaže u njegovoj advokatskoj kancelariji u Prijepolju. I studira! Na četvrtoj je godini Pravnog fakulteta. Brine o djeci, radi i uči. Sve postiže.
Utorak je bio, drugi mart, kada su Jelenu uveli u porođajnu salu.
– Do tada sam bila neustrašiva, ali u tim trenucima me je savladao strah. U glavi mi je samo bilo troje male djece i pitanje da li ću ih ikada više vidjeti. Slošilo mi se, prije anestezije su morali da mi daju infuziju i lijekove za uspavljivanje. Nije mi bilo nimalo lako – priča.
Ona i beba su od subote kod kuće. Sestru je naradosnije prihvatila Zoja. I Tara i Vuk su presrećni, ne odvajaju se od seke.
– I sad, kada je sve prošlo, ja bih opet isto. Neki bi rekli da sam rizikovala da moja djeca ostanu bez majke, razumijem ih, ali moje srce ne može ništa bolje da usreći i ispuni nego djeca. Moj Milan mi je podrška i oslonac u svakoj odluci i odgajanju djece, pogotovo za istovremeno podizanje porodice i studiranje. Ogromnu pomoć imam od svekrve Ranislave, koja u svakom trenutku odloži svoje obaveze da mi izađe u susret. Mijenjala me je i oko djece kada sam učila ili odsustvovala zbog ispita – kaže Jelena, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu