Živka Rebić, penzionerka iz Vrbaške kod Gradiške, proizvela je luk rekordne veličine i neupitnog kvaliteta. Svaka glavica u prosjeku ima pola kilograma, što je rijetkost u baštama ili plastenicima velikih proizvođača povrća u Lijevče polju.
Luk je zaista dobar. Posadila sam ga prošle jeseni sjemenom koje sam takođe samostalno proizvela. U bašti se uvijek mora raditi, tu je svakodnevna aktivnost i ja sam davno to shvatila. Nekada sam radila u bašti iz potrebe, a sada je to za mene i razonoda, zabava, mada ne mogu poreći da je to i velika korist za domaćinstvo – ispričala nam je Živka Rebić.
U svojoj bašti od nekoliko stotina kvadrata, gdje ima mnogo različitih vrsta povrća, provodi najviše vremena.
– Mnogi pitaju na koji način sam proizvela ovako krupan crveni luk, mada je i bijeli luk takođe velike krupnoće. Prvo, baštu treba voljeti, a kod mene to nije upitno. Okopavanje je neizostavno, ne smije biti ni travke u luku, treba ga stalno zalivati, a prethodno, prije sadnje zemljište dezinfikovati i obogatiti stajskim đubrivom – objašnjava Živka metode proizvodnje luka, ali i drugih vrsta povrća.
Otkriva šta je, prema njenom mišljenju, presudno za dobar rod.
– Kod mene u bašti sve buja i raste. Važno je da tu nema hemijskih sredstava, da je sve zdravo. To oduzima mnogo vremena. Naprimjer, ukoliko krompir napadne zlatica, što se ponekad dešava, ne tretiram je otrovnim sredstvima nego ih pokupim i spalim. Tako čuvam zdravlje svih koji koriste moje povrće – kaže Živka Rebić, penzionerka i uzorna baštovanka iz Vrbaške.
I u drugim mjestima penzionerske bašte su ove godine veoma uređene, a plodovi su sočni i zdravi. Stanojka Vidović, Gojko Đurđević i Vasva Pračić iz Ulice Vojvode Bojovića u Gradiški su, kao i Živka Rebić iz Vrbaške, uzorni povrtari. Vasva i Gojko su uveliko zagazili u devetu životnu deceniju, ali ne posustaju.
– Ovog proljeća uštijao sam i uredio nebrojeno penzionerskih bašta u Gradiški. Naravno, prvo sam, još u rano proljeće, sa suprugom Milkom, zasadio svoju baštu, pa onda dalje. Penzioneri su veoma vrijedni i odlučni da za sebe ponešto posiju, bar luk, krompir, salatu… da ne idu u prodavnicu zbog toga, ali i da uštede koju marku – kaže Đurđević.
Stana Vidović je vjerna svojoj bašti, koju svake godine zasađuje osnovnim vrstama povrća.
– Navikkla sam, mada je sve teže raditi, ali dokle god mogu da se krećem neću odustati. Ove godine iskrčila sam dio bašte koji je bio zakorovljen i posadila čak i više nego prethodne godine. Imam tu svega i zadovoljna sam – kaže ona.
U Udruženju penzionera Gradiška, predsjednik Ostoja Popović podsjeća da su penzioneri, zavisno od zdravlja i fizičke sposobnosti, iskoristili mnoge površine za svoje bašte.
– U urbanim sredinama oni su uredili i obradili do tada zapuštena mjesta, između stambenih zgrada, i posadili luk, kropmpir, paradajz… Penzioneri koji nemaju ni tu mogućnost posadili su povrće u saksijama na balkonima ili terasama – rekao nam je Popović primjetivši da je, ove godine, zbog epidemije virusa korona i vanredne situacije, te apela i pomoći vlasti da se što više posije, mnogo penzionera zasnovalo bašte.
Inovacija
Živka Rebić je u svojoj bašti posadila i jagode, ali je za to izabrala posebno mjesto.
– Nisam imala gdje, nekako mi se nisu uklapale, pa sam se dosjetila, iskoristila stari bojler, koji sam presjekla na pola, i u dva korita napunjena zemljom, zasadila jagode. Tu im odgovara, sve je uredno i zdravo. To je moja inovacija – objasnila nam je Živka, koja povrće sije i u stare traktorske gume.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu