Kada je po ko zna koji put Strahinja došao u Udruženje, domaćini su mislili da je opet donio čepove, zatečeni novcem u šarenoj rođendanskoj kutiji.
Oni su otvorili tu kutiju i malo su rekli, eto mi smo toliko skupili, mi ne znamo koliko to ima, bilo je zalijepljeno. Ja sam onako bio u grču, nisam mogao da reagujem u prvi mah, kad je on kasnije otišao meni su suze pošle na oči – kaže Predrag Bakić iz užičkog Udruženja invalida cerebralne i dječije paralize.
– On je naš od kada je prvi put došao zato što je to njegovo opredjeljenje. Ovo jeste neki, nije tračak svjetlosti, ovo je možda cijelo jedno sunce za nas ovdje i u lokalnoj zajednici – poručuje Čedomir Cicović iz Udruženja.
A Strahinja kaže da je to najmanje što je mogao da uradi za svog druga iz klupe i sve drugare sa invaliditetom.
– Meni je žao što on onako stoji i htio sam da mu pomažem tako što sam skupio ovaj novac i za druge ljude. Zbog njih je ovo najbitnije, zato što oni su isti mi, samo drugačije malo hodaju, a ja hoću da budu isti mi – priča Strahinja.
Ne krije da obožava bej blejda, puške i autiće, ali mu je draže što je osmi rođendan obilježio donacijom Udruženju.
– Nije mi žao, zato što sam shvatio da su važniji ljudi nego igračke, da su živa bića – kaže Strahinja.
Odjurio je iz Udruženja na časove, i ne shvatajući da je rođendanskom proslavom održao svima lekciju ljubavi i čiste emocije.
(RTS)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu