Mala vrana pala je s drveta pravo u naručje ove majke i njene dvije djevojčice, koje su joj bez imalo dvoumljenja pomogle da stane na svoje noge. Sedmicama su je hranile i njegovale, s puno ljubavi, a zauzvrat su stekle iskrenog prijatelja.
U jeku pandemije rodila se tako još jedna lijepa priča o humanosti i uzajamnom povjerenju.
Ptić vrane je pao s drveta tačno ispred našeg balkona, povrijeđen, ranjenog oka i počupanog perja na vratu. Pretpostavljamo da ga je napala neka ptica. Mislili smo da neće preživjeti, ali nam je bilo žao da ništa ne pokušamo, da ga pustimo da umre pred našim očima – sjeća se Aleksandra.
Pročitali su zato sve o vranama, prije svega šta vole da jedu, i krenuli u spasavanje. Ovoj ptici treba oko šest sedmica da poraste, a moguće da je ptić već imao tri sedmice kada je ispao iz gnijezda.
– Vranići kada su gladni grakću i otvaraju kljun, ali kad su povrijeđeni ili u šoku ne jedu. Zato smo mu morali na silu otvarati kljunić i ubacivati malo vode i hrane špricom da ne ugine. Poslije par dana počeo je sam da traži hranu, na našu veliku radost. Saznali smo da mala vrana jede izmućeno jaje s mlijekom, miješanu mačju hranu s povrćem, mljeveno meso, komadiće džigerice – govori ova Banjalučanka koja stanuje u naselju Kočićev vijenac.
Mnogi će reći kako vrana i nije neka lijepa ptica, ali Aleksandra podsjeća da je to jedna od najinteligentnijih životinja.
Ptić, koga su prozvali Vranić, sa Čvorovićima je već tri sedmice, a zanimljivo je da su ga sve vrijeme obilazili i njegovi roditelji i hranili kada se svi udalje.
Kao svako dijete, i mali Vranić jedva je dočekao da poraste i da se osamostali.
– Treće sedmice počeo je da uči letjeti i ponosno nam je pokazivao šta sve može krilima. Sve više je krenuo da se udaljava i odlazi za svojim roditeljima. Nema ga sada po nekoliko dana, ali navikao se da dolazi, prepoznaje nas, i naš glas, i hoće da nam sleti na ruku. Mnogo je porastao od momenta kada smo ga našli, sada je skoro dostigao veličinu odrasle vrane – sjetno priča Aleksandra.
Ova umjetnica puna ljubavi autorka je i nekoliko knjiga za djecu, te je mnogi pitaju da li će upravo ptić biti junak njenog novog djela. Aleksandra svima poručuje da ozbiljno razmišlja o novoj priči upravo o malom Vraniću.
Ne boji se ljudi
Mala vrana voli da istražuje okolinu i često zna da odšeta malo dalje od balkona do obližnjeg igrališta. Nažalost, dešava se nerijetko da ga dječica tuku i gađaju.
– Više puta smo išli u misiju spasavanja i rasprave. Jednom su mu povrijedili nogicu, pa je neko vrijeme mirovao na balkonu. On više nema strah od ljudi, misli da su svi dobri i kada vidi djecu ne bježi – kaže Aleksandra.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu