Na prvi pogled, ta „nova država“ po mnogo čemu liči na staru prema zvaničnim rezultatima kontroverznih predsjedničkih izbora u kojima je sve ukazivalo na manipulaciju i lažiranje, 80 odsto biračkog tijela glasalo je za diktatora Aleksandra Lukašenka. Protesti gnevnog naroda ugušeni su uz primenu brutalne sile, a kandidatkinja opozicije pozvala je snage bezbednosti da se uzdrže, odbijajući da prizna zvanične rezultate, za koje smatra da ne održavaju pravo stanje.
Međutim, u izvjesnom smislu, Bjelorusija je, čini se, ipak nova država, po tome što je opozicija predsjednika Aleksandra Lukašenka, koji je na vlasti još od 1994. šira i samouvjerenija nego ikada prije, piše Blic.
– Bjelorusi su po pravilu veoma racionalni i oprezni i neskloni nepromišljenim, opasnim potezima – kaže bjeloruski novinar Dmitrij Navoša, jedan od osnivača sajta Sports.ru.
– S obzirom na nihovu sposobnost i spremnost da utiču na organizaciju života u državi i na vladu, na sreću, neke suštinske promjene su počele – dodao je on.
Objašnajvajući zašto im je trebalo toliko dugo i šta je moralo da se desi da bi se osmjelili, Navoša u intervju za “Radio Slobodna Evropa” na engleskom kaže da su ljudi koji žele promjene sada shvatili da su u većini.
– Ljudi stiču sampouzdanje i snagu da traže svoja prava u trenutku kada formiraju jasnu većinu – objasnio je on.
Bjeloruski analitirač Artjom Šrajbman rekao je za RFE/RL da postoje dvije ključne razlike između aktuelnih događaja i onih prije deset godina.
– Resursi snaga bezbjednosti su rasplinuti. Morali su da rastjeruju ljude sa glasačkih mjesta i nisu mogli da usredsredi sve svoje snage u Minsku zato što moraju da zadrže resurse u regionu i štite administrativne zgrade. Kao posledica toga, suzbijanje protesta ograničeno je na jednu lokaciju – objašnjava Šrajbman i dodaje da su demonstranti ovoga puta bili čvrsto uvjereni da Lukašenko nije pobijedio na izborima, što je „ogromna motivacija“.
– Sada očigledno veliki broj ludi vjeruje da može da promeni vlast ako izađe na ulicu.
Ključ transformacije je važna promena u opoziciji. Dok se na prošlim izborima „pro-ruski“ orijentisanom Lukašenku suprotstavila „pro-evropska“ opozicija, koja je igrala na kartu bjeloruskog nacionalizma, 2020. godine većina opozicionih ličnosti, poput bivšeg ambasadora u Vašingtonu Valera Capkale i Svetlane Tihanovskajeve izbegavali su antiruske parole.
Kampanja opozicije vođena je gotovo isključivo na ruskom, kojim govori 70 odsto ljudi u zemlji.
– Ovi kandidati se od početka nisu obraćali bjeloruskim nacionalistima, već prvenstveno onima koji su se se iz ekonomskih i socijalnih razloga razočarali u Lukašenka – neprimetnoj većini, kaže politički analitičar Pavel Usov, koji živi u Varšavi.
Lukašenko je mislio da može da zavara neprimetan dio društva, da može da im priča bajke, da ih zastrašuje, kaže Svetlana Aleksijevič, dobitnica Nobelove nagrade za književnost 2015.
– To se nije desilo. Nova generacija je odrasla i sredovječni ljudi su povratili samosvijest. To nisu isti ljudi od prije 26 godina kada je Lukašenko došao na vlast.
Novinar Navoša smatra da je pandemija korona virusa možda odigrala važnu ulogu u jačanju građanskog društva.
– Mislim da je sve počelo kada su hiljade ljudi sakupile milione dolara i stvorile složen logistički sistem kako bi obezbjedili osnovne resurse bolnicama u zabačenim seoskim oblastima – što vlada nije uradila – kaže on.
– U suštini, stvorili su paralelno ministarstvo zdravlja i na taj način značajan broj ljudi koji danas učestvuju u kampanji opozicionih kandidata. Sada se pitaju šta će im takva vlada. Kažu: „Mi smo vlada i mi ćemo da uradimo ono što želimo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu