Kolumne

Lutkarska predstava

Znate li kako je zvanično glasila jedina tačka dnevnog reda posljednje posebne sjednice Narodne skupštine?

Lutkarska predstava
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

„Prijedlog odluke o potvrđivanju Izjave člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz Republike Srpske, po kojoj je Odluka o odobravanju zaključivanja Memoranduma o razumijevanju između Centralne izborne komisije BiH i Međunarodne fondacije za izborne sisteme (IFES) bez konsenzusa usvojene na 15. redovnoj sjednici Predsjedništva BiH, održanoj 27. avgusta 2020, veoma štetna po vitalne interese Republike Srpske“.

Eto, tako. Znate li koliko je prosječan građanin razumio o čemu se ovdje radi? Nimalo. Da li su na to računali sazivači ove sjednice? Naravno, to im je i bio cilj.

Zato su prešli na drugi korak plana: pojednostavljivanje, banalizacija, stigmatizacija opozicije, pravdanje zloupotrebe helikoptera zloupotrebom automobila i, naravno, bježanje što dalje od teme. Zato smo samo u prvih nekoliko rečenica uvodnog obraćanja Milorada Dodika čuli zašto je memorandum sporan, a potom je uslijedila suština – još jedan čin povlačenja paralele između stranaca i opozicije, što implicira da su oni koji ne daju strancima da se miješaju u izbore, patriote i legalisti.

Nije da takva priča nema osnova, samo je pitanje da li bi je bilo da su u CIK BiH ostali članovi koji su tu bili kad god je SNSD pobjeđivao i kada se išlo na seminare stranih nevladinih organizacija.

Opozicija se ponovo upecala. Vođeni principom „protiv Dodika po svaku cijenu“, branili su neodbranjivo. Njihov argument, da je svaka pomoć za poštene izbore dobrodošla, nije se čuo naspram argumenta vlasti da su to zlonamjerni stranci, pa još Amerikanci. Jer, u mentalnom sklopu prosječnog srpskog birača postoji pravilo „bolje da nas pokradu naši, nego tuđi“.

Onog trenutka kada su prihvatili da neravnopravno diskutuju s Dodikom, opozicionari su izgubili bitku. On je sjednicu sazvao zbog predstave, a oni su pristali da budu lutke na sceni.

Jedino što odudara jeste Dodikov brutalan obračun s Draškom Stanivukovićem. Ako Draško zaista toliko zaostaje za protivkandidatom Igorom Radojičićem, ako je nebitna politička figura, zar bi bilo potrebno da se član Predsjedništva BiH, čovjek s najviše osvojenih glasova, jedan od najjačih političara na Balkanu, spušta na nivo “vječitog studenta”, “bogataškog sina”, i vrijeđa ga riječima da je „političko nedonošče“ i „pobačaj“? Teško.