Zarđale tuš kabine, začepljeni odvodi, razbijene pločice, ali pored toga i razvaljeni dušeci, topla su dobrodošlica svakoj porodilji koja skupi hrabrost i odluči se poroditi u najvećoj zdravstvenoj ustanovi u Republici Srpskoj.
Najtragičnije je što katastrofalno stanje na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, barem kada su u pitanju toaleti, traje godinama.
Tu i tamo republički inspektori izađu u kontrolu i utvrde da u UKC, pored toaleta za koje navode da su u neadekvatnom stanju, nema ni toalet papira, sijalica, da čak nema ni rezervnih sijalica, pa ih pacijenti sami moraju kupovati.
Nakon kontrole, odredi se rok za nabavku papira i sijalica, ali ono najbitnije, a to je saniranje kupatila, prolongira se, jer za tako nešto treba vremena. Pa, koliko vam treba vremena?!
Još jači su odgovori iz multimilionskog projekta, pa kažu kako su za popravak WC aplicirali kod Evropske investicione banke, te kako javnost baš i nije upućena da ispod postoje gusane cijevi stare 40 godina, koje se ne mogu tek tako zamijeniti onim plastičnim. Ma nemoj.
Blago nama, pa postoji ta Evropska banka, jer da je nema ne bi ni WC mogli sanirati. Odakle nam pare za WC i porodilje kada nam stotine miliona odoše na vozni park.
U isto vrijeme, desetine miliona maraka izdvajaju se i za parking na UKC RS, ali para za WC i porodilje nema.
Međutim, ono što najviše boli to su akcije za podizanje nataliteta u Republici Srpskoj. Svima su puna usta kako nam se djeca trebaju rađati, kako nas treba biti što više, ali sve je to, očigledno, jedna velika predstava. Da je tako, onda bi porodilje uživale u UKC RS, a ne prolazile golgotu nakon poroda.
Jednostavno rečeno, da čovjek poludi pitajući se da li je sve navedeno moguće.
Zato, kapa do poda svim porodiljama i budućim majkama.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu