Izrodi se uvijek neka afera, na površinu ispliva visoka politika, a pod tepih, kao po pravilu, ide tužna svakodnevica građana. Iz svega se može izvući zaključak da smo zemlja uništenih institucija sa neefikasnim sistemom u kome je običan čovjek najugroženiji.
„Ne može priča o komoditetu da bude dominantna, jer niko u svijetu ne živi dobro“, nedavno je izjavio srpski član predsedništva BiH, Milorad Dodik. Tako sigurno ne razmišlja 81.000 građana koji su, u prvih šest mjeseci ove godine, odlučili da život nastave daleko od BiH.
Ako podsjetimo na nepotizam i korupciju, koje navode kao glavne razloge svojih odlazaka, možemo zaključiti da mi o „komoditetu“ ne možemo ni govoriti.
Sadašnjost nam kuhaju začinom zvanim prošlost, zatim je dekorišu nacionalnim bojama. A, siromaštvo nema naciju!
Borba za opstanak, borba za koru hljeba je samo i samo životni problem. Problem, sa kojim se građani hvataju u koštac, dok njihove mizerne plate gube bitku sa poskupljenjima koja idu kao na traci.
Onda naveče, iscrpljeni teškim životnim bitkama, na malim ekranima gledaju i slušaju tamo neke velike patriote kako se razbacuju krupnim temama, pokušavajući da prikriju svoju (ne)odgovornost prema običnom čovjeku.
Oproban je to recept, ali se um građana prezasitio velikih obećanja, a premalih djela.
I kad priča o samostalnoj Srpskoj (po ko zna koji put) utihne, vrisnuće kampanje pred opšte izbore, a obični ljudi će i dalje lijegati i buditi se sa mišlju o preživljavanju. Jer života, za običnog čovjeka, ovdje nema. Bar dok je ovih imena na tronu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu