Kolumne

Marka za bolesno dijete

Šta da rade roditelji teško bolesnog djeteta u siromašnoj Republici Srpskoj ako im je jedina nada liječenje u inostranstvu, koje košta pola miliona maraka? Mogu da se obrate Fondu solidarnosti i tako se riješe bar jedne preteške brige, one fnansijske.

Marka za bolesno dijete
FOTO RAS ARHIVA

Nije to samo pitanje para. Nema te valute kojom se može platiti osjećaj da u svojoj muci nisu sami.

Osnivanje Fonda solidarnosti za liječenje djece u inostranstvu jedna je od najboljih stvari koja se Srpskoj dogodila u inače tegobnoj i tmurnoj 2018. godini. Zahvaljujući novcu koji građani uplaćuju u taj fond, mnoga djeca i roditelji više ne moraju da, između dvije terapije, prosjače po tržnim centrima i pred TV kamerama. Ali i praksa Fonda je, kao i ranija iskustva sa donatorskim večerima, pokazala da su građani jedini istinski donatori u Srpskoj.

Marku za bolesno dijete češće će darovati siromašni penzioner ili radnik na minimalcu nego kravatirani moćnik u crnoj limuzini. Rukovodioci javnih preduzeća, organa i ustanova, kad od narodnih para kupuju službene automobile, često „zaborave“ da uplate pet odsto od vrijednosti vozila u Fond solidarnosti. Tako su radnici, dobrovoljno se odričući dijela plate, za bolesnu djecu obezbijedili 30 puta više novca nego budžetlije od službenih vozila.

Ako je suditi po uplaćenom doprinosu u Fond solidarnosti, u cijeloj Republici Srpskoj je oko 800 budžetskih potrošača tokom ove godine kupilo sve zajedno jedva 60 vozila. Ili su budžetlije postale šampioni štednje ili bezočno vuku za nos poreske obveznike vaskolike Republike Srpske, uključujući i roditelje bolesne djece.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije