Mama i ja smo poprilično živjele same. To je bilo teško, jer je ona morala da radi dva posla. Išla sam sa njom da skupljam drva da bismo se ugrijale preko zime, što je bilo bezveze. Maštala sam o tome da imamo grijanje, da ne moram ja kad dođem kući da stavljam drva – kazala je Vesna kroz plač, piše Blic.
Podsjetimo, Vesna je prije nekoliko mjeseci na Instagramu opisala svoje djetinjstvo, istakla da je živela u nemaštini i da se toga ne stidi.
– Ja sam Vesna Đogani. Ovo je ulica mog djetinjstva. Tu sam rođena. Tu sam odrasla. U mom dvorištu sam imala prve koncerte. Tu je počela moja karijera. Tu je počeo moj san. Ovo je moj most. Most mog djetinjstva. Tu smo igrali između dvije vatre. Šetali se. Iznad nas preko njega bi svake nedjelje prolazili navijači Zvezde i Partizana i glasno navijali. Tramvaji bi brujali, a nama djeci je sve to bilo kao da slusamo najljepšu muziku. Voljeli smo tu buku. A sada je neko isprljao moj most. Isprljao moje detinjstvo. Pogana usta su isprljala čisto dječije srce. Isprljao san. Isprljao dječije snove. Da, bila sam siromašna djevojčica. Sa velikim snovima. Siromašna djevojčica sa velikom maštom – rekla je Vesna na početku, nakon Anabelinih reči.
– Zar neko može da te osudi, samo zato što si živjela ispod mosta. Imala parče hljeba i parče neba. Tužna sam zbog toga. I zato sam došla tu. Ne zbog sebe, nego da podržim djevojčicu koja plače u meni. Da se izvinim mom mostu jer znam da ga to boli. Jer jedino on zna ko sam ja. Koji su moji snovi. I da me niko nije pokupio, nego mi je on pokazao put kojim da idem. I da danas budem ovo što jesam. Uspješna, mirna žena. Sa puno ljubavi oko mene. Sa publikom koja se veseli sa mnom, ponekad plače. I moj glas ih smiruje. I oni ne daju na moj most. Ne daju suze da mi teku. Hvala predobri moji ljudi… Sada sam mirna jer sam dobila sve odgovore. Moj most. Moja ljubav. Moje djetinjstvo – istakla je ona.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu