Sjeća se da je bio topao dan kada je sa komšijom pošao u šumu da izvlači drva, što čini svakodnevno jer tako prehranjuje porodicu. Kada su morali da ostave automobil, pješačili su tridesetak minuta u dubinu šume i predali se poslu, a onda je iz jednog šuljeg stabla Radenka spopao roj stršljenova.
Najprije sam osjetio jedan, pa dva i tri uboda, ali zbog velike prašine nisam odmah shvatio šta se dešava. Kada sam vidio koji su insekti u pitanju, počeo sam da bježim i ubrzo shvatio da se tako neću spasiti, jer su minuti postali dragocjeni. Bacio sam se na zemlju i valjao se gotovo 300 metara, a ujedi nisu prestajali. Tek kada sam stigao do potoka, odakle više nije bilo kud, pošao sam ka komšiji na traktoru – veli Radenko.
Ipak, do automobila su ponovo morali da pješače pola sata, a potom je valjalo izdržati i još dva kilometra vožnje do Doma zdravlja u Oštroj Luci.
– Sve me je boljelo i strahovao sam od smrtonosne reakcije, a najteže mi je bilo kada smo prošli pored moje kuće, jer nisam znao da li ću se ikada vratiti. Ipak, nisam dozvolio da me ophrva panika i srećno smo stigli do ljekara koji su mi ukazali pomoć i izbrojali čak 67 uboda po glavi, vratu i leđima. Srećom, nisam imao gušenja, a poslije terapije doktora Marinka Kecmana i medicinske sestre Vesne Milivojše sam ubrzo bio u svom domu – zaključuje Mršić.
Dežurni ljekar u DZ iz Oštre Luke, doktor Kecman, kaže da se Radenko može smatrati medicinskim fenomenom, jer je često i samo jedan ubod smrtonosan.
– Ubod ose, pčele i stršljena je isti, ali ovaj posljednji ostavlja dublji i bolniji trag. Najvažnije je ne paničiti i brzo potražiti pomoć, posebno ako žrtve znaju da su alergične, mada je njima najbolje da u prirodu uvijek ponesu i injekciju s odgovarajućom dozom adrenalina – zaključuje doktor Marinko Kecman.
(Večernje novosti)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu