Društvo

Milan je pijan divljajući motorom doživio STRAVIČAN UDES, a sada ima OPOMENU ZA SVE VOZAČE

Za sve vozače sklone alkoholu i prebrzoj vožnji, knjiga o bolnom iskustvu Milana Mitića (30) iz Požarevca – “Stranac u sopstvenoj koži”, treba da bude obavezna “lektira” i upozorenje na tagediju koja može da ih zadesi. U ovoj potresnoj knjizi on opisuje pakao kroz koji je prošao nakon što je 2010. godine zadobio teške povrede, vozeći motor prebrzo, pijan i bez kacige. Pri brzini od 170 kilometara na sat, kod gradske bolnice skrenuo je s puta i glavom polomio tri drvene grede na nadstrešnici jednog lokala.

Milan je pijan divljajući motorom doživio STRAVIČAN UDES, a sada ima OPOMENU ZA SVE VOZAČE
FOTO: SCREENSHOT YOUTUBE

Odmah sam prenijet u bolnicu, čije je osoblje istrčalo na ulicu čim su čuli tresak. Ubrzo je stigao i moj otac, kome je doktorka rekla: “Od Milana nema ništa. Totalni prelom lobanje. Katastrofa. Fragmenti mozga se vide. Džabe ide sanitet za Beograd. Ovo ne može da se preživi.” To mu je rekla – navodi Milan u knjizi koju je priredila Danijela Milanova Božićković Radulović.

Nakon udesa, on je 40 dana bio u komi i izgubio 40 kilograma. Poslije buđenja iz kome, beogradski ljekari rekli su da takve povrede preživi samo jedan u 10 miliona. I pored otkazivanja pluća, sepse i osam mjeseci u kolicima, Milan se oporavio, ali ne potpuno, jer usporeno govori i hoda i invalid je 60 odsto. Ipak, srećan je što je živ. Ali, zbog svoje ivalidnosti, morao je da donese bolnu odluku vezanu za djevojku sa kojom je tada bio u vezi.

– Ona je sve vrijeme bila uz mene i bodrila me. Ali, ja nisam želio da se tako mlada i dobra osoba žrtvuje i donio sam odluku o prekidu veze. Ona je danas srećna i voljena žena i ja sam srećan zbog toga – kaže Milan.

Svoje umalo kobno iskustvo on danas koristi kako bi pomogao drugima. Obilazi škole po Srbiji i mlade, sopstvenim primjerom, upozorava i opominje da su brzina i alkohol najgori suvozači, pišu Novosti.

Stranac

Knjiga se zove “Stranac u sopstvenoj koži”, jer se Milan od nesreće upravo tako osjeća.

– Ja više nisam onaj isti čovjek. Samo se zovem i prezivam isto. Ruke kojima dodirujem, noge i stopala kojima koračam moji su, ali nisu isti. Spoljne promjene vidljive su svačijem oku, unutrašnje – samo nekima – navodi Milan.

Tuga

Drugima si zanimljiv samo dok im koristiš – kad te nema, ne postojiš, niko više neće ni da te se sjeti. To sam, nažalost, shvatio kasno i na najbolniji način. Kad sam roditeljima uništio život, tek tada sam postao svjestan njihove bezgranične ljubavi i tuge – navodi Milan u knjizi.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu