Glavni urednik časopisa “SRP” i članovi skromne brojem, ali vrijedne učinkom redakcije, ovog časopisa za kulturu, umjetnost i naučnu misao protekle sedmice predstavili su četvrti broj u JKC “Ari Livne”.
Časopis je uspio opstati bez obzira što izlazi u vrijeme, kada se čitanje često svodi na SMS poruke, sumnjivog kvaliteta pismenosti, a za umjetnost proglašava sve što televizija trpi radi dizanja rejtinga. Milošević u ime redakcije “SRP”-a, kaže da uređivanje časopisa ove vrste, jeste jedna vrsta Sizifovog posla, ali da bez obzira na umor niko od srpovaca ne žele odustati.
-Biti toliki optimista pa kazati da umjetnosti sklona publika u RS postoji, ja ipak neću biti. Mi pokušavamo nekadašnje njene upražnjavatelje vratiti, a mlade snage pridobiti. Težak je ovo posao, zamjerate se kvaziumjetnicima neobjavljivanjem njihovih “bestselera”, čitaocima zato sto su oni to drugačije zamišljali, a sponzorima zbog konstantnog moljakanja za plaćanje troškova. Konačan proizvod zadovoljava uglavnom vas jer se naš narod odvikao od čitanja svega što nije boldovano. Sizifov je to napor, ali odustati ne želimo mada smo posustajanje svi u redakciji počeli osjećati-kaže Milošević dodajući da razliku “SRP”-a, od ostalih časopisa slične tematike i najbolje objašnjava njegova krilatica „Riječ, misao, djelo“.
-“SRP” se razlikuje prije svega po uredničkom pristupu umjetnosti. Šarolik je, nema akademsku aristokratičnost, a ni bulevarsku jeftinoću. Gradi se da bude jeftin i dostupan proizvod masama, ali ne po cijenu objavljivanja skarednosti i dezinformacija. Puni smo krilatica kao pioniri (smijeh), uključujući i krilaticu „Riječ, misao, djelo“. Prvo je bila nesputana riječ, ona se izlila u misao, pa pretočila u djelo. E, mi to djelo objavljujemo-kaže urednik SRP-a.
Milošević kaže da je stvaranje časopisa posao koji u praksi uglavnom funkcioniše uz entuzijazam kao glavno “pogonsko gorivo”.
-Promocija u JKC-u je još jednom dokazala da ima ko, ima gdje i ima kome. Zahvalni što širimo krug ljudi s kojima sarađujemo, nastavljamo dalje sa predstavljanjem radova entuzijastičnih, zanesenih i “nedovršenih”. Ako je neko entuzijastičan i željan da pomogne našu platformu, neka nam se javi na mejl i iskaže svoj prijedlog. Onda kreće zasjedanje članova redakcije i odluka. Kako smo svi razasuti širom RS i zauzeti poslom od kojeg živimo, nismo u prilici često se viđati ali i tako funkcionišemo evo, već dvije pune godine. Pored mene, tu su Nemanja Milovanović, Ena Mitrovska, Milan Vulić, i Renato Rakić. Za sve saradnike bi trebalo mnogo više mjesta u vašem listu. Entuzijazam nas održava da se svi zajedno ne prepustimo struji-jasan je urednik “SRP”-a.
Posljednja promocija uz novi „SRP“ je predstavila i dva nova izdanja biblioteke „Atribut“ izdavačke kuće „Besjeda“: „Vukovi i jagnje” Viljema Mejkpisa Tekerija, te “Prokleti soj” Elizabet Gaskel.
-Razočaranje što se ne može pronaći više od par naslova velikana svjetske književnosti (čak i na Sajmu knjige u Beogradu!) iznjedrilo je saradnju SRP-a sa “Besjedom” iz Banjaluke. Gospodin Nenad Novaković je prepoznao ideju i podržao je te tako započeo s nama nešto što odavno nije viđeno na našim prostorima ediciju koja će se baviti manje poznatim djelima velikih autora! Biblioteka Atribut je naš zajednički projekat koji zaslužuje pažnju čitave RS i BiH. Mislim da je narodu dosta i bulevarskih izdavača i rijaliti naslova pa je ovaj zadatak dvostruko zadovoljstvo za mene.
Umjetnost na kašičicu
Milan kaže da se redakcija “SRP-a” dosljedno drži gesla „Umjetnost na kaščicu“, iako je svjestan da je ova krilatica opšte pravilo odnosa domaćih institucija i publike prema kulturi.
-Ironično nam je geslo, ali tačno u potpunosti. Niti se ustanove pretrgnu od pomaganja, niti se čitaoci pretrgnu od ,,lapanja” “SRP”-a čak i kad se besplatno djeli. “SRP” zasad dolazi do zainteresovanih pojedinaca i to nas najviše ljuti. Nažalost i publika je duboko zaglibila u učmalost rijaliti vremena-kaže Milošević.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu