Sport

MILENA RAŠIĆ O KARANTINU "Nedostaju mi odbojka, porodica i prijatelji"

Srpske odbojkašice Maja Ognjenović, Tijana Bošković i Milena Rašić izabrane se u Tim decenije u prvoj onlajn debati Evropske odbojkaške konfederacije,  u razgovoru za RTS Milena Rašić priznala je da je bila iznenađena.

MILENA RAŠIĆ O KARANTINU "Nedostaju mi odbojka, porodica i prijatelji"
FOTO: KIYOSHI OTA/EPA

-Iskreno, bila sam iznenađenja. Nisam očekivala da će da se glasa u ovom trenutku. Prvo sam saznala preko društvenih mreža i bila sam iznenađena i zahvalna na svim lijepim rečima koje su rekla tri vrhunska stručnjaka rekla je Rašićeva.

Na početku vandrednog stanja Vi ste govorili da vam nedostaje porodica, ali ste odlučili da ostanete u Turskoj jer niste željeli da rizikujete, ni svoje zdravlje, ni ljudi oko vas. Zašto ste promenili odluku?

-Postoje dva razloga zašto smo ostale u Turskoj. Prvi je zato što još nismo znale šta će se dešavati sa ligom, zamolili su nas da ostanemo što je duže moguće. Sa druge strane nisam htjela da rizikujem ni svoje zdravlje, ni zdravlje najbližih. Međutim, kako se situacija u Srbiji koliko-toliko smirila, onda smo imale tu poslednju šansu da dođemo za Beograd – objasnila je srpska odbojkašica.

Odbojkašice turskog šampiona za kojeg igrate, imale su poslednju utakmicu 15. marta, baš kada je u Srbiji proglašeno vandredno stanje, tribine su tada bile prazne, ipak bili ste među poslednjim aktivnim sportistima prije pandemije. Čini se da nas taj scenario praznih tribina čeka i u nastavku. Kako je to tada izgledalo?

-Mislim da nema goreg za sportistu. Prosto nemaš osećaj da igraš utakmicu, bukvalno kao da si na treningu. Bilo je teško odigrati tu utakmicu. Svi su željeli da se što prije završi. Turska je među posljednjim zemljama koja je obustavila sport, tako da verujem da će biti jako teško naći motivaciju i odigrati utakmicu, ako bude pred praznim tribinama.

Da li je bilo straha, jer je tad Turska već bila u borbi sa koronom?

-U tom trenutku, dok smo igrali tu utakmicu, nije bilo još toliko aktuelno, ali već posle par dana mi smo prestale da treniramo, kao i svi sportisti u Turskoj. Iskreno, strah je kod mene postojao od samog trenutka kad se pojavio virus u Kini. Mi smo mjesec dana prije toga bile u Kini na Svjetskom klupskom prvenstvu, tako da sam se uplašila. Svako sljedeće putovanje bile smo pod punom ratnom opremom, tako da je to bilo pomalo smiješno. Klub je obezbijedio sve da nas sačuva, od samog početka.

Kako održavaš formu i kako provodiš dane u izolaciji?

Ovo je situacija na koju nijedan sportista nije navikao. Dva mjeseca smo bez trenažnog procesa na koji smo navikli. Naravno treniramo stalno, ali to ne može da se poredi sa onim što bi radili u teretani i dvorani. Tako da iskreno jedva čekam da se sve ovo smiri i da se vratimo pravom treningu.

Šta planirate da uradite kad sve ovo prođe i šta vam najviše ne dostaje?

-Odbojka mi stvarno nedostaje. Ja loptu nisam pipnula već skoro dva mjeseca. Jedva čekam da se vratim treningu, i naravno da se vratim tim normalnim dnevnim rutinama, da možemo da popijemo kafu sa porodicom i prijateljima. To je nešto što jedva čekam da uradim.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije