Porodila sam se 22. marta na Klinici za ginekologiju i akušerstvo u Višegradskoj. Nevjerovatna slučajnost je da je malena riješila da se rodi baš na Mladence, dok je Milica rođena na Sretenje Gospodnje, priča mama Ivana čija je starija kćerka Milica rođena prije tri godine kao prijevremeno rođena beba i koja je zadivila sve svojom borbom za život, poput pravog heroja.
Drugi porođaj desio se u specifičnim okolnostima, tokom epidemije korona virusa. Ivana nam opisuje svoje iskustvo:
– Epidemija koja traje već duže od godinu dana jeste dovela do rigoroznijih mjera – obaveznog testiranja, nošenja maski, fizičke distance, ali nije uticala na ljubaznost i požrtvovanost osoblja u porodilištu. Mada, priznajem da je i pomisao da se porađate sa maskom na licu neprijatna, ali vjerujte, u tom momentu i gas masku da imate ne biste na to obratili pažnju – rekla je Ivana.
Kako kaže kada je vidjela bebinu kosicu, shvatila je što je mučila gorušica.
Ivana se porodila prirodnim putem, a rodila je djevojčicu tešku 2.650 grama i dugačku 49 centimetara.
– Na moju sreću obje kćerke naslijedile su tatinu visinu jer je za taj termin porođaja, početak devetog mjeseca, beba dosta dugačka – ističe ponosna mama.
Ivana je odmah nakon porođaja uzela bebu u naručje.
– Bilo je to za mene novo iskustvo i neki novi osjećaj jer sa Milicom to nisam mogla da doživim. Naprotiv, nisam mogla četiri mjeseca da je vidim ili dodirnem -dodaje Ivana.
Milica je kao prijvremeno rođena beba nakon rođena bila smještena u inkubatoru, pa je mama tek kasnije mogla da je drži u naručjuu.
– Ono što nisam očekivala, a prijatno me iznenadilo jeste to što su mi bebu donijeli nekoliko sati nakon porođaja kao i svaki dan na podoj, što su i za dijete i za majku veoma dragocjeni trenuci – napominje Ivana.
Onaa je porodilište napustila tri dana nakon porođaja, dok je beba zbog žutice koju je dobila trećeg dana, morala da još malo ostane u bolnici.
– Zbog specifičnosti naše situacije meni je to razdvajanje teško palo, probudio se stari bol i trauma koju sam morala da potisnem jer drugi porođaj nije ni približno sličan prvom – ističe.
Kaže da se nakon prve nije bojala druge trudnoće.
– Kada znate da uzrok prijevremenog porođaja nije uzrokovan iz genetskih ili zdravstvenih razloga, onda nema straha. I prva trudnoća je kao i ova bila perfektna, ali se ipak povremeno javljao taj osjećaj bola i tuge, posebno nakon 24. nedjelje kada smo i Ratko i ja često počinjali rečenicu: “Sada je Milica…”. Podržavali smo se, razumijeli i tješili, a veliku podršku smo imali i od dr Petronijevića pa smo lako prevaziliazili te krizice. Trudnoće su svakako neuporedive, ali povezanost sa bebama je ista. Prvi kontakt sa djetetom, prvi poljubac bili su isti, samo su se desili u različitim periodima: Milica je imala četiri, pet mjeseca kada se to dogodilo, a sa drugom kćerkom se to desilo četiri, pet minuta nakon porođaja”.
A uzeti bebu u naručje jeste osjećaj koji se ne može opisati.
– Prva moja reakcija bila je vezana za njenu kosicu, barem mi je bilo jasno što me je mučila gorušica (smijeh). Ushićenost, radost, ljubav vas preplave u tom momentu, a onda kad vidite to maleno stvorenje, jedva čekate da ojača i poraste pa da je zagrlite svom svojom snagom – opisuje nam susret sa drugom kćerkom.
“Ratko se smijao i plakao u isto vrijeme”
Ivana nam otkriva i kako je njen suprug Ratko Varda reagovao na rođenje njihovog drugog, a njegovog petog djeteta:
– Tatina reakcija je neprocjenjiva, smijao se i plakao u isto vrijeme, malo je bio i iznenađen koliko se poorđaj brzo završio jer sam imala sreću da je porođaj bio jako kratak i bez bolnih kontrakcija. Zanimljivo je bilo što nisam znala u tom momentu jesam li se porodila 21. ili 22. jer sam u porodilište primljena oko 23 sata, ali je malena, ipak, došla na svijet malo poslije ponoći”.
Ivana dodaje da joj je u tim momentima suprug jako nedostajao kako bi podijelila sa njim sreću.
– Jedva sam čekala da mu čujem glas, da mu kažem da smo dobro i da ga volimo – ističe ona.
Bebi se starija sestra Milica veoma obradovala.
– Milica je bila i ostala jedno čudo od djeteta. Koliko su nas pripremali za momente ljubomore starije djece, toliko smo je mi, kao roditelji, pripremili za dolazak bebe. Presrećna je, želi da učestvuje u svemu što je vezano za bebu. Njena iskrena sreća i ljubav prema sestri nas ostavlja bez teksta, samo je mazi i ljubi, a na mamu i tatu se ljuti ako joj to iz nekog razloga uskratimo – poručuje Ivana.
Ivana otkriva ime druge kćerke
Na pitanje da li su ona i Ratko već odabrali ime za drugu kćerkicu, mama Ivana odgovara:
– Izbor imena je bio težak. Ipak, glavnu ulogu su odigrali tata i kum pa sad imamo Dunju. Mada nisam sigurna da se sjećaju te večeri (smeh) – otkriva Ivana, piše Blic žena.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu