On ističe da ne vidi razumno objašnjenje žestokih osuda i kritika najavljenog formiranja nove komisije od strane Bošnjaka i jednog dijela međunarodne zajednice, posebno iz razloga što će rad komisije, kako kaže, biti potpuno transparentan i otvoren za učešće svim zainteresovanim stranama.
Zbog čega se jedan dio međunarodne zajednica plaši dokazivanja istine? Ne vidim nijedan razlog. Nema problema da i oni uzmu učešće u radu nove komisije i tu nema ništa sporno – kaže Kojić.
Nedavno ste bili u posjeti Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću u Hagu. O čemu ste razgovarali?
– Pričali smo o raznim temama. Između ostalog, bilo je govora i o tome da se pokuša pronaći mogućnost da pravosnažno osuđena lica u Tribunalu svoje kazne izdržavaju u Srbiji. Znamo da UN imaju potpisan sporazum s nekim državama EU kako bi osuđenici tamo izdržavali kaznu, ali treba da znamo da postoje i evropska zatvorska pravila koja kažu da lica koja su pravosnažno presuđena kazne treba da izdržavaju tamo gdje im je blizu mjesto prebivališta i boravišta. Mnogi srpski osuđenici imaju problem s jezičkim barijerama i nepoznavanjem engleskog jezika. Time im je dodatno otežano izdržavanje kazne.
Šta institucije Srpske mogu da učine po tom pitanju?
– Već u toku ove sedmice uputićemo dopis Ministarstvu pravde Srbije kako bi pokušali da pokrenemo inicijativu da UN potpiše sporazum i sa Srbijom na način kako je to učinjeno s Velikom Britanijom, Estonijom, Finskom i još nekim državama.
Prvostepene presude Karadžiću i Mladiću najvećim dijelom se zasnivaju na njihovoj navodnoj odgovornosti za događaje u Srebrenici u ljeto 1995. godine.
– I Karadžić i Mladić podržavaju odluku Narodne skupštine RS o formiranju nove nezavisne međunarodne komisije kako bi se istražili događaji u srebreničkoj regiji u periodu od 1992. do 1995, kao i događaji u Sarajevu.
Šta to nova komisija može da otkrije, a što se ne nalazi u izvještaju iz 2004. godine?
Što se tiče Republičkog centra, došli smo do mnogo novih detalja i saznanja koja se bitno razlikuju od onog što je konstatovano u izvještaju iz 2004, koji je sačinjen pod snažnim međunarodnim pritiskom. Detaljno smo se bavili kolonom proboja iz Srebrenice, jer se uporno pokušava nametnuti teza da su tamo stradali muškarci i dječaci, iako taj termin ne postoji u bilo kojem međunarodnom pravnom aktu. Kad je u pitanju međunarodno ratno i humanitarno pravo, tu se govori o terminima vojnici i civili. Svjesno se nameće teza muškaraca i dječaka kako bi se izbjeglo dokazivanje da su u koloni proboja stradali vojnici, pripadnici 28. divizije tzv. Armije BiH.
Šta time hoćete da kažete?
– To da smo došli do preciznih i lako provjerivih podataka da je preko 2.600 lica sahranjeno u Potočarima, a koji su bili pripadnici 28. divizije i koji su bili u koloni proboja.
Svjesni ste oštrih reakcija i osuda najave formiranja nove komisije od strane OHR, američke ambasade, zapadnih zemalja.
– To što stranci uporno brane izvještaj komisije iz 2004. mislim da nije dobro. Nije nenormalno da se s vremenske distance od 14 godina dođe do novih činjenica i okolnosti koje ranije možda nisu bile dostupne. I istorijske činjenice se mijenjaju koje su kao takve smatrane prije 100 godina, pa istoričari dođu do novih saznanja koja prezentuju javnosti. Zbog čega bi bilo sporno da se formira jedna međunarodna komisija, kako bi se pokazalo šta se zaista desilo u Srebrenici? Zašto se kritičari ne vode tezom da će nova komisija možda potvrditi sve što je do sada urađeno? Zašto se međunarodna zajednica plaši dokazivanja istine? Nema problema da i oni uzmu učešće u radu nove komisije. Bićemo im na punom raspolaganju.
Munira je politički instruisana
Kako komentarišete spisak s imenima 22.000 Srba koji je Munira Subašić predala njemačkim tužiocima?
– To je stvaranje opšte nesigurnosti među bivšim pripadnicima VRS i MUP. Ne smatram da je po spisak slučajno došao baš njemački tužilac, jer se zna da značajan broj Srba ili živi u Njemačkoj ili tamo ima porodicu. Subašićeva je politički instruisana i to na taj način treba da doživljavamo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu