Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na

MJEŠAVINA NOSTALGIJE I ZDRAVOG RAZUMA Sitnice koje govore o nekadašnjoj podjeli Berlina

Svijet
Autor:

Trideset godina nakon pada Berlinskog zida, u njemačkoj prestonici koja je decenijama bila podijeljena ciglama i bodljikavom žicom, ostalo je malo vidljivih ožiljaka osim onih koji su namjerno ostavljeni da podsjete stanovnike Berlina i turiste na brutalnu granicu koja je odnijela mnoge živote istočnih Nijemaca koji su pokušavali da pobjegnu na drugu stranu.

Međutim, oni koji pažljivo pogledaju uočiće i druge znakove da je grad nekada bio podijeljen na pola: od signalnih svjetala do zaštite za šahtove, razlike koje su obilježile Istočni i Zapadni Berlin preživjele su i u novom vijeku, a neke su vidljive čak i iz svemira, prenio je AP.

Poput mnogih istočnih proizvoda, ampelmenšen, bukvalno “mali semafor””, umalo je odbačen nakon pada zida 1989.

Zelena figura sa šeširom širokog oboda koja je govorila Istočnim Nijemcima kada mogu da pređu ulicu, bila je suočena sa jakom konkurencijom svog višeg, treznijeg kolege na zapadu.

Ali prevladala je mješavina nostalgije i zdravog razuma.

– Ampelmenšen je znatno svjetliji – izjavio je Derk Ehlert, portparol berlinskog transportnog odjeljenja.

Grad je odlučio 2004. da koristi samo istočnu verziju, a sada gotovo dvije trećine semafora za pješake u Berlinu ima lik vedrog izgleda koji hoda kada je zeleno ili je ispruženih ruku kada je crveno. On je, takođe omiljen kod turista, pojavljuje se na torbama, privjescima za ključeve, pa čak i u obliku gumenih bombona.

Berlinski složeni sistem javnog prevoza sastavljen od autobusa, vozova podzemne željeznice, putničkih željeznica i tramvaja, bio je strogo podijeljen između istoka i zapada do ponovnog ujedinjenja. Međutim, jedan oblik prevoza koji je u potpunosti nestao iz zapadnog Berlina su tramvaji, koji su ostali dio života na istoku grada.

Tokom hladnog rata, most Gliniker koji povezuje zapadni Berlin sa Potsdamom u Istočnoj Njemačkoj koristio se kao mjesto za razmjenu zarobljenih stranih agenata, zbog čega je dobilo nadimak “Most špijuna”, a što je prikazano u istoimenom filmu Toma Henksa iz 2015. godine.

Pošto dvije suprotstavljene strane nisu mogle da se dogovore da rade zajedno kada je most zahtijevao popravke, svaka ih je vodila odvojeno, tako da su dvije nijanse zelene boje na sredini mosta i danas uočljive.

Očekivalo se da će se slaba ekonomija na Istoku približiti ekonomiji kapitalističkog zapada nakon perioda tranzicije, ali brojne razlike su ipak ostale.

Čak će i ljudima koji su počeli da rade nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke 1990. godine, penzije biti isplaćivane u zavisnosti od toga sa koje strane sada nepostojećeg zida rade.

U Berlinu postoji veliki broj zaštitnika za šahtove, a neki od njih imaju motive tako dopadljive da su preduzetnici pokušali da prodaju majice sa tim motivima.

Među najneobičnijima su oni koji su preživjeli komunistički period, kada je Javno preduzeće proizvodilo poklopce za šahte za ulice Istočne Njemacke. Iako će poklopci za šhte Istočne Njemačke na kraju biti zamijenjeni jer ne zadovoljavaju nove standarde, za sada postoji velika količina zaliha.

U mnogim zgradama u Berlinu nije moglo da se živi, jer su bile uništene tokom Drugog svjetskog rata, a umjesto da pokuša da obnovi stare zgrade, komunističko rukovodstvo na Istoku odlučilo je da stvori ogromne stambene blokove na ivici grada koristeći montažne betonske ploče koje su bile jeftine za proizvodnju i montažu.

Iako ove takozvane montažne zgrade postoje i na zapadu grada, one i dalje ostaju najbrojnije na Istoku.

Turske piljare možete naći u bivšem zapadnom Berlinu, dok su vijetnamske prodavnice zaštitni znak istoka.

Svaka strana privukla je različite grupe migranata poslije Drugog svjetskog rata.

Njihovi potomci u velikoj mjeri ostaju u istim dijelovima grada, mada su “istočnjaci” prihvatili doner kebab, koji je navodno u Berlinu izumio turski imigrant.

Inače, da se uoči jedna razlika između istoka i zapada potrebna je ptičja perspektiva i vedro noćno nebo: gledano odozgo, naime, ulična svjetla u bivšem Istočnom Berlinu djeluju nešto više narandžasto, dok su ona u zapadnom dijelu grada više žute boje, a prema riječima portparola berlinskog transportnog odjeljenja Ehlerta, razlika ima manje veze sa vrstom svjetla koja se koristi, a više sa opremom.

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.
Možete da nas pratite i na Facebook stranici

IZDVAJAMO