Društvo

Mlada doktorka iz Srbije NAJBOLJA NA SVIJETU u svojoj oblasti

Aleksandra Barać (33) najuspješniji je mladi ljekar u oblasti infektivnih bolesti i mikrobiologije u cijelom svijetu. Ona je gostujući profesor na čuvenim fakultetima, spasava živote ljudi u Srbiji, uspješno se bavi naučnim istraživanjima i radom u praksi…

Mlada doktorka iz Srbije NAJBOLJA NA SVIJETU u svojoj oblasti
FOTO: M. ILIĆ/RAS SRBIJA

Ako vas put nanese ka Klinici za infektivne i tropske bolesti Kliničkog centra Srbije, tamo će vas dočekati dr Aleksandra Barać mlada specijalizantkinja infektologije, dobitnica više od 20 međunarodnih nagrada za naučni i klinički rad. Iako je ponuda za posao u inostranstvu bilo nebrojano, dr Barać ipak je odlučila da ostane u Srbiji i da, kako je rekla u razgovoru za „Blic“, umjesto da ode u bijeli svijet, bijeli svijet približi svojoj zemlji.

– Jedna neobična rijetka bolest je bila razlog što sam donijela odluku da se posebno posvetim gljivičnim infekcijama. Prije 10 godina, bila sam dio tima koji je dijagnostikovao fulminantni oblik rinocerebralne mukormikoze. Pacijent je u veoma lošem stanju bio hospitalizovan na drugoj klinici gdje se primarno liječio zbog osnovne bolesti (malignitet) i bio je „otpisan“ zbog iznenadnog razvoja nepoznate bolesti rapidnog toka koja je dovela do nekroze potkožnog tkiva i kože srednjeg masiva lica. Uzorkovali smo dio zahvaćenog tkiva, obradili u laboratoriji, zasijali na hranljive mikrobiološke podloge i posmatrali obrađeni materijal pod mikroskopom. Dijagnostikovana je infekcija izazvana rijetkom gljivom iz roda mukormiceta (Zygomycetes) koja se zove Rhizopus oryzae, ordinirana je odgovarajuća antigljivična terapija i pacijent je bio uspješno izliječen – priča Aleksandra i navodi da je bila veoma zaintrigirana cijelim procesom od pregleda pacijenta do finalne dijagnoze i izlječenja, zbog čega se i odlučila da se posveti istraživanjima u oblasti gljivičnih infekcija respiratornog trakta.

Univerzitet u Sasariju u Italiji, britanski Institut za javno zdravlje u Londonu, klinike i naučni kongresi u Buenos Ajresu, Madridu, Barseloni, Beču, Salcburgu, Rimu, Solunu, Tbilisiju, Parizu… Brojni su stručni skupovi na kojima je ova mlada doktorka učestvovala kao predavač po pozivu.

Ipak, umjesto da na putu do posla prolazi kraj čuvenog Big Bena, dr Barać svakodnevno se trudi da na Infektivnoj klinici učestvuje u rješavanju najtežih dijagnoza, za koje često pomislimo da lijeka nema.

– Moj radni dan počinje u sedam ujutru. Po dolasku na posao, zajedno sa načelnikom i medicinskim osobljem, obiđem pacijente, pregledam nove, odredimo im terapiju, a zatim slijedi jutarnji sastanak jlekara – priča ova mlada doktorka.

Rad na odjeljenju se nastavlja do 14 sati, a danima kada dežura, nakon standardnog radnog vremena, sa odjeljenja prelazi u Prijemnu ambulantu, gdje liječi ambulantne pacijente do početka narednog radnog dana.

– U vrijeme epidemija, koje su se nažalost u posljednjem periodu smjenjivale, dešavalo se da tokom 24 časa pregledamo i do 200 ambulantnih pacijenata, i da uradimo preko 20 lumbalnih punkcija – kaže dr Barać.

Već četiri godine gostujući je profesor na Univerzitetu u Sasariju, gdje je i mentor jednog doktoranda, a ove godine dr Barać postala je i počasni profesor na istom univerzitetu. Dobila je i poziv Engleskog kraljevskog udruženja infektivnih bolesti da bude jedan od urednika njihovog naučnog časopisa.

A uz redovne pacijente na Infektivnoj klinici, ova mlada doktorka liječi i strance s misterioznim dijagnozama – makar i telefonski.

– Dešava se da od kolega iz inostranstva sa kojima sarađujem dobijam upite za konsultacije u vezi sa dijagnostikom i liječenjem specifičnih slučajeva. Prije nekoliko dana sam imala poziv od koleginice sa Oksforda koja je tražila dopunsko mišljenje i savjet u vezi sa pacijentom koji je imao neuobičajenu kliničku sliku. Takođe, redovno od kolega sa univerziteta u Italiji dobijam mikroskopske slike specifičnih rijetkih mikroorganizama sa upitom za identifikaciju uzročnika – priča ova mlada nada srpske (ali i svjetske) infektologije.

Najveći uticaj na nju da se odluči za infektologiju, prisjeća se dr Barać, imale su kliničke vježbe koje je držao tadašnji asistent, a sadašnji direktor klinike dr Goran Stevanović, srpski doktor Haus.

– Bila sam fascinirana znanjem koje nam je prenosio, a još više i kompleksnošću infektologije, gdje svaki „slučaj“ može imati bar pet diferencijalnih dijagnoza i pravi je izazov uspostaviti pravu – kaže dr Aleksandra Barać.

Foto: M. Ilić/RAS Srbija
Foto: M. Ilić/RAS Srbija

Interesantno je to da je Aleksandra jedini ljekar u njenoj porodici.

– Kada sam upisala medicinu postojala je određena doza straha kod mojih roditelja da li je to pravi izbor, da li je ipak trebalo da upišem nešto „lakše“, sa manje stresa. Međutim, vrlo brzo su postali ponosni na moj izbor, a posebno sada kada se vratim kući iz dežurstva i ispričam im neke od urgentnih situacija sa kojima se naš tim susreo, a koje su imale pozitivan ishod. Moj suprug, njegova porodica, moj brat i roditelji su moja najveća podrška. Bez njih ne bih uspjela u ostvarivanju svojih planova – kaže Aleksandra.

Najlakše je otići, a najteže je ostati i napraviti nešto u svojoj sredini. To znaju svi, te se mnogi teško odlučuju na rizik ostanka u Srbiji.

– U Srbiji sam rođena, ovdje žive moja porodica i moji prijatelji. Srećno sam udata i željela bih da i moja djeca sutra odrastaju u Srbiji. Svaku priliku za edukaciju i saradnju sa kolegama iz inostranstva sam rado prihvatila, ali sam se sa radošću vraćala i primijenila stečeno znanje – priča dr Barać.

Potvrdu za neiscrpni rad i zalaganje ova mlada doktorka, pored šanse za posao u svojoj zemlji, vidi i u svakoj nagradi i priznanju koje je dobila.

Tu su nagrada za najboljeg mladog ljekara u oblasti infektivnih bolesti i mikrobiologije (2017) u konkurenciji ljekara iz cijelog svijeta, nagrada za najboljeg mladog naučnika u oblasti kliničke mikologije, koja se dodjeljuje jednom u pet godina. Izabrana je i za počasnog člana Evropske akademije medicinskih mikologa, rame uz rame uz vodeće svjetske profesore iz oblasti dijagnostike i liječenja gljivičnih infekcija. Ona je predsjednica Upravnog odbora za mlade najvažnijeg, Evropskog udruženja infektologa i kliničke mikrobiologa, kao i predsjednica Upravnog odbora za mlade Evropskog udruženja rinologa. Član je i Upravnog odbora Svjetskog udruženja infektologa.

Nismo mogli a da se ne zapitamo kako sve stiže.

– Jedna od prvih stvari koju sam naučila su potreba za pravljenjem plana obaveza i liste prioriteta. Pravim planove obaveza na dnevnom i mjesečnom nivou. Kada imate dosta obaveza, mnogo više cijenite svaki slobodan trenutak i trudite se da uživate u njemu – naglašava doktorka Aleksandra Barać.

Želje za zaokruženu 2019.

– Za 10 godina vidim sebe u Beogradu, na Klinici za Infektivne i tropske bolesti KCS, kao stasalog kliničkog ljekara infektologa sa velikim iskustvom iza sebe koje prenosi mlađim ljekarima i studentima. Ono što je za mene najvažnije, vidim sebe kao majku, bez čega cjelina ne bi bila zaokružena i sav trud i rad ne bi imao smisla. To je ujedno i jedina neosvojena nagrada koju sebi želim u 2019. godini – priznaje mlada doktorka.

(Blic)

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije