Kultura

Mlada pjesnikinja Jovana Railić: Najveća prepreka je zatvorenost uma

Dvadesetpetogodišnja Jovana Railić, trenutno je na master studijama u Sankt Peterburgu, kao stipendista Ruske Federacije, gdje se usavršava u oblasti Zaštite graditeljskog nasleđa. Ova mlada, talentovana djevojka otkrila je potrebu da se izrazi kroz poeziju još kada je naučila da piše prva slova.

Mlada pjesnikinja Jovana Railić: Najveća prepreka je zatvorenost uma
FOTO: PRIVATNA ARHIVA

U prvim godinama su to bile dejčije teme, moja otkrića, traganja. Osjećala sam svijet oko sebe i o njemu pisala. Kasnije sam počela više da se zanimam za rodoljubivu poeziju, što je ispočetka potakla sudbina moje porodice, koja je za vrijeme rata izgubila svoj dom i krov nad glavom. Ako kažu da je definicija umjetnika to što on „osjeća svet oko sebe dublje i više“, onda mogu reći da sam umjetnik. Osjećaju se svjetske radosti, ali nema izuzetaka ni sa svjetskim bolom – kaže ona.

Jovanu najviše pokreće nepravda i želja da pokaže da u našem društvu ima i dobrih stvari kojima se treba ponositi.

Svoju prvu zbirku poezije je izdala 2009. godine, nazvanu „Od pupoljka do ruže“.

– Upakovana su tu bila dječija traganja, a i nakon toga sam nastavila da pišem. Kasnije sam se pronašla definitivno u rodoljubivoj poeziji, a radove sam objavljivala u raznim zbornicima sa drugim autorima, časopisima. Bilo je i nagrada, iako ne volim da mjerim poeziju time. Ipak je to „stvar duše“ – dodala je.

Mlada pjesnikinja u pripremi ima novi zbornik rodoljubive poezije. Ipak, fokus je stavila na studije i ne žuri sa izdavanjem.

– Ne sviđa mi se što u današnje vrijeme svako izdaje knjige kako želi i o čemu želi, ne brinući o kvalitetu sadržaja, koji ostaje upisan u istoriji.

Moja kolijevka je književni klub „Talasi“ iz Prnjavora i trenutno vršim funkciju potpredjsednika. Pri „Talasima“ smo oformili grupu mladih pisaca i u gradu smo već radili neke sitne akcije, koje su imale za cilj ukazivanje na važnost lijepo pisane riječi, ali i izmamljivanje osmijeha uz pronalaske stihova širom grada – objasnila je Jovana.

Još od perioda srednje škole slobodno vrijeme je ispunjavala volontiranjem, putovanjima i zanimanjem za umjetnost. Nalazila je načine da sreće nove i zanimljive ljude. Sama činjenica da je otputovala na studije u Sankt Peterburg, pružila joj je mnogo mogućnosti, poput mnogih kulturnih sadržaja i  mogućnosti da provodi vrijeme sa ljudima iz cijelog svijeta.

– Što se volontiranja tiče, trenutno sam najaktivnija u radu sa humanitarnom organizacijom Srbi za Srbe, jer je to grupa ljudi koja na pravi način shvata rodoljublje – rekla je.

I ova mlada umjetnica primjećuje da se u Bosni i Hercegovini ne pridaje mnogo pažnje umjetnosti.

– Istina je da se kod nas ne obraća mnogo pažnje na umjetnost, smatrajući je dalekom i suvišnom, pored nekih osnovnih egzistencijalnih pitanja. Mladima nedostaje volje i otvorenosti uma. Ne kažem da je lako živjeti na Balkanu, ali upravo tu dinamičnost Balkana treba iskoristiti kao izazov – ispričala je, te podijelila svoje iskustvo sa studija u Rusiji.

– U „kulturnoj prestonici Rusije“ i mladi i stari polažu mnogo pažnje na umjetnost. Prija mi kada vidim mnogo ljudi koji u metrou, pored pametnih telefona i dalje čitaju knjige. Mnogo ljudi posjećuje muzeje i prati kulturna dešavanja. Bavljenje kulturom je sastavni dio života – objasnila je.

Imala sam sreću da kroz volontiranje i razne edukacije upoznam mnogo aktivnih i pozitivnih ljudi na našim prostorima, koji zaista rade nešto u svojim sredinama. Okruživši se takvim ljudima održavam svoju volju i vjeru u boljitak. Samo nam treba dati vremena i prilika – ispričala je Jovana.

Kroz volonterske angažmane i razmjene studenata susretala je sa mnogim strancima na našim prostorima i primijetila da su oduševljeni prirodnim bogatstvima, opuštenom atmosferom i toplinom ljudi. Ipak, smatra da mnogi ljudi u BiH to ne primijete dok ne napuste državu.

– Najveća prepreka je zatvorenost uma. Moj princip je da dobre stvari ističem u prvi plan, a loše zanemarujem i tako im ne dajem na popularnosti. Ne kažem da je idealno, krenuvši od ekonomske sfere društva kao fundamentalne za dobro funkcionisanje. Ali treba krenuti od sebe, od svojih aktivnosti, želje za društvenim doprinosom. Zašto ne bi svi imali želju da bar malo volontiraju? – rekla je.

Iako je otišla da studira u daleku Rusiju, planira da se vrati. Kada je neko pita zašto je otišla, ona kaže da joj je cilj da stekne znanja i iskustva koja može donijeti u svoju sredinu.

– Svuda nam može biti lijepo, ali nigdje nije kao kod kuće. Mnogi mladi ljudi stvaraju u glavi utopije da će sve biti bolje samo ako odu. Kada kažu da nema posla i da je kriza odgovaram da posla ima za one koji hoće da rade. Ako poslije fakulteta ne budem imala posao u struci neće me mrziti da radim bilo šta drugo. Nije sramota raditi sve poslove, treba nam raznovrstan kadar i posvećenost svakoga svom poslu – kaže mlada pjesnikinja.

Vratite se bolji

Svako vrijeme ostavlja svoj trag. Kao tradicionalista i neko ko se želi profesionalno baviti zaštitom nasljeđa možda više obraćam pažnju na to. Ali važno je zaista imati na umu da posle nas svijet neće stati. Otvorenog uma i srca i odgovorno treba pristupati svakoj aktivnosti.

Ako već treba da odete, vratite se bolji. Budite iskreni rodoljubi, ali dajte sve od sebe da se u inostranstvu predstavite na najbolji mogući način, jer u inostranstvu nismo samo slika sebe, već i svog društva, svoje kulture, svoje države.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije