Građani, međutim, mada to u ovakvoj situaciji zvuči krajnje paradoksalno, vjeruju da samo novi, mladi političari, ukoliko preuzmu vlast, mogu donijeti suštinske promjene i napredak.
Koliko su ovakve nade osnovane i da li smjena generacija, sama po sebi, donosi novi kvalitet ili mladi “lavovi” na političkoj sceni samo vrebaju priliku da postanu nove vođe sa starim obrascima vladanja?
Posljednja istraživanja ne nude mnogo razloga za optimizam. Prema istraživanju nedavno provedenom na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci, većina studenata u RS ne vjeruje institucijama, ponosi se “slavnom prošlošću i tradicijom svog naroda” i ne podržava evropske integracije. Istovremeno, čak 39 odsto studenata, još uvijek smatra da je suživot konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini nemoguć.
Studija o mladima Fondacije Fridrih Ebert pokazala je da skoro polovina mladih u BiH čak ni ne razumije šta, u političkom smislu, znači ljevica, a šta desnica, a da istovremeno, skoro 80 odsto mladih u BiH smatra da nam treba “jak vođa koji će upravljati čvrstom rukom”.
Politička analitičarka Tanja Topić kaže da u mladim političarima “teško može da prepozna drugačiju energiju koja bi mogla donijeti bitno drugačija rješenje u političkom životu”.
Nova generacija političara odgajana je po staroj matrici, zasnovanoj na patriotsko-rodoljubivim, a u osnovi autoritarnim okvirima. Pri tome, mladost u političkim partijama nije podsticana da promišlja politike i da se kritički odnosi prema društvenim događajima. Dobar dio mladih je okovan tradicionalnim patrijarhalnim okovima, traži snažnog vođu sa kojim će se identifikovati i kojem će aplaudirati. Vidjeli smo, uostalom, mlade ljude koji aplaudiraju, kao u transu, partijskim liderima, kada ovi izjavljuju da im diplome ništa ne vrijede ukoliko nisu dio pobjedničke stranačke opcije – kaže Topićeva.
Dodaje da je jedno vrijeme javnim diskursom kružila šala da se mladi političari toliko identifikuju sa starijim partijskim šefovima da se čak i češljaju na isti način kao oni.
– Oportunizam i klijentelizam su snažno prodrli među mlade ljude, oni koji takav model političkog delanja ne prihvataju bježe odavde bez namjere da se ikad vrate. Mi smo mali siromašan prostor, sada i opustošen ljudskim resursima, koji ne može iznjedriti neke nove klince, spremne da naglavačke pretumbaju političku scenu u BiH – zaključuje Tanja Topić.
I Marko Antonio Brkić, profesor na Sveučilištu Hercegovina u Mostaru, koji i kroz projekte nevladinih organizacija radi s mladim politički aktivnim ljudima, priznaje da je omladina u BiH nespremna za korjenite promjene, i to zbog, kako tvrdi, “dugogodišnje zapuštenosti i prepuštenosti”.
– Oni su odrastali u amosferi u kojoj nije građen duh zdravog liderstva, pa traže način da se u svemu tome „lakše uklope“, makar to značilo i truli kompromis i odustajanje od vrijednosti, principa, pa i moralnih načela koje bi inače slijedili – kaže Brkić.
U posljednje vrijeme, dodaje, ima incijativa da se to prevlada, ali takve inicijative ne dolaze od mladih, nego se očekuje da taj posao obavi međunarodna zajednica, akademska zajednica, nevladin sektor.
– Mi smo kao neki pilići u kavezu, pa zatvoreni čekamo da nam neko baci zrno kukuruza, umjesto da razvalimo ogradu i sami tražimo prostor i hranu za sebe. Tek kada mladi ljudi shvate da treba razvaliti tu ogradu, možemo se nadati istinskim promjenama – kaže Brkić i dodaje da ne postoji smjena generacija sama po sebi, po inerciji ili automatizmu, jer se u društvenim procesima stvari dešavaju na osnovu odluka.
Stvarnost se, tvrdi on, može promijeniti isključivo zdravom ambicijom u javnoj sferi unutar vlasite stranke, nacije, lokalne zajednice, ali da bi se osnažili za takvo djelovanje mladi moraju prvo da da se upoznaju sa drugima i drugačijima.
– Mladi su skloniji da, nakon susreta, ljetnih kampova, druženja na sportskim događanjima ili u humanitarnim organizacijama, uklone predrasude i ograničenja i počnu drugačije razmišljati. Primjera radi, ako se sretnu studenti iz različitih dijelova BiH i različitih nacionalnih sredina, oni će razgovarati o studiranju i naći će zajednički jezik i zajedničke interese. Problem je, međutim, što mladi, kad se vrate u svoje sredine, često vode više računa o obzirima, kako ne bi bili odbačeni od “svojih”, nego o vrijednostima u koje vjeruju – zaključuje Brkić.
“Nemam kristalnu kuglu, ali sam optimista”
Marko Antionio Brkić je radio s mladim političarima iz vodećih stranaka u BiH i u sklopu USAID-ovog programa PRO Budućnost, za koji tvrdi da je jedan od najboljih projekata međunarodne zajednice u BiH, jer je utemeljen na vrijednostima kao što su povjerenje, razumijevanje i odgovornost.
U sklopu ovog programa organizuju se i edukacije za omladince iz političkih stranaka, na kojima se druže i diskutuju djevojke i mladići iz svih krajeva biH, pa i iz različitih nacionalnih i političkih opcija. Oni na tim edukacijama prvo definišu vrijednosti za koje su svi spremni da se zalažu, a potom razgovaraju o načinu političkog djelovanja, u skladu sa tim vrijednostima. Nedavno su, u sklopu tog programa, maldi aktivisti iz sedam političkih stranaka i iz različitih krajeva BIH, zajedno posjetili Titov bunker u Konjicu.
– Dovoljna su i dva dana zajedničkih aktivnosti da se kod njih vidi ogroman napredak. Naravno, ja nemam kristalnu kuglu, pa da znam ko će od njih, nakon svih edukacija, odustati i otići u Irsku ili se prilagoditi postojećem sistemu. Ali, oni koji odluče da ostanu i bore se, nakon ovakvih programa, imaju veće šanse da otvore i druge mogućnosti, osim onih u kojima smo mi zarobljeni već godinama – kaže Brkić, dodajući da je “neizlječivi optimist”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu