Studenti treće godine Fakulteta političkih nauka Ljubinko Jović i Siniša Simikić pokazali su pravu odgovornost prema budućoj profesiji, ispitavši političke orijentacije čak 230 studenata na dva javna Univerziteta, u Banjaluci i Istočnom Sarajevu. Istraživanje su proveli ovog aprila, u okviru predmeta Politička kultura, pod mentorstvom profesora Đorđa Vukovića.
Ne samo da su ovim angažmanom pokazali šta znači aktivan pristup fakultetu, rezultati njihovog istraživanja ujedno su i dobro zabrinuli javnost. Najviše je odjeknula činjenica da polovina mladih nema povjerenja u institucije Srpske, a Narodna Skupština, Vlada, predsednik i policija dobili su zajedno tek 20-ak odsto glasova.
Sve ovo, kažu budući akademci, svjedoči tome da narod instituciju pretežno vezuje za onoga ko je na njenom čelu i da je, kada vidi kako se stvari odvijaju u praksi, u suštini zbunjen šta su čije nadležnosti.
Donekle dijelim stavove studenata koje smo ispitivali, a kao politikolog mogu reći da bi u instituciju NSRS trebalo imati najviše povjerenja, jer ona okuplja direktno izabrane predstavnike naroda. I sam pratim sjednice poslanika koje znaju otići u pogrešnom smjeru, ali kako kaže naš profesor, bolje je čak i da se svađaju i prepiru nego da jednoglasno donose odluke kao u nekim kvazidemokratskim zemaljama – govori Ljubinko.
Katastrofalno je i što njihovi vršnjaci vjeruju kako su građani posljednji koji mogu da utiču na političke odluke i da tu „moć“ kod nas prvenstveno imaju politički lideri, zatim tajkuni, pa stranci.
Odgovori su pokazali još i da 65 odsto mladih ne podržava ulazak BiH u Evropsku Uniju.
U moru deprimirajućih odgovora, pozitivno su ih ipak iznenadili pogledi mladih naraštaja na život tri naroda u BiH, za koji 60 odsto ispitanika smatra da je i te kako moguć. Zanimljivo je, dodaje Siniša, da su zagovornici suprotnih scenarija davali identična objašnjenja zašto vjeruju ili ne vjeruju u zajednički život, a to su: viševjekovna istorija ovih prostora i naše različitosti.
Koliko god iz izjava političkih lidera danas isijavala netrpeljivost, dobro je što su nove generacije uspjele da se izdignu iznad toga.
– Imamo dobru saradnju sa FPN-om u Sarajevu i Filozofskim fakultetom odsjek politikologija u Mostaru. Drago mi je što često otvaramo teška i sporna pitanja. Prije mjesec dana smo raspravljali o Ustavu BiH, što je osjetljiva tema. Rekao bih da čak ni mnogo ozbiljniji ljudi na visokim funkcijama ne pričaju o nužnim promjenama u Ustavu BiH koji ima dosta spornih dijelova, i koji je, usuđujem se reći kao student, zreo za promjene – naglašava Ljubinko.
Mada je njihovo istraživanje političkih orijentacija pokazalo da je omladina u Srpskoj prilično izgubljena u ovakvom društvenom sistemu, da nemaju izgrađenu političku svijest, ova dvojica studenata, s druge strane, dobro znaju šta žele. Za početak diplomu, a potom i nastavak školovanja na master programu.
Da li otići ili ostati u Srpskoj? Obojica nedvosmisleno odgovaraju da budućnost žele da grade u svojoj zemlji. Iako im mnogi govore da će se za desetak godina predomisliti, pa i oni poželjeti da odsele odavde, budući akademci uvjereni su da ih život neće pokolebati jer svijet ne posmatraju kroz „ekonomske naočare“.
– Uvijek sam bio protiv odlaska i smatram da mi, sa znanjem koje smo ovdje stekli, trebamo ostati, služiti ovom društvu i pokušati ga mijenjati na bolje. Postavlja se i moralno pitanje da li treba otići kada znate da su djeca sa 14 godina ginula da bismo mi danas živjeli ovdje i školovali se. Po popisu Centra za istraživanje rata, svoj život je dalo 29.000 ljudi. Moj stav je da ne treba otići, treba se boriti. Da je lako – nije, ima nepotizma i korupcije i sve to podgriza naše društvo, zajedno sa najvećim, demografskim problemom u Srpskoj – zaključuje Siniša.
Kakva nam je budućnost?
Skoro polovina mladih na univerzitetima misli da je budućnost BiH izvjesna ako dođe do promjena u političkom sistemu, a mi smo pitali autore istraživanja kako oni vide ovu zemlju u godinama pred nama.
– Dijelim isto mišljenje; BiH ovakvu kakva je danas niko ne voli, odnosno niko ne vjeruje u nju. Sva tri konstitutivna naroda imaju neke planove, jedni ka unitarnosti, drugi ka višem stepenu autonomije, tako da treba naći kompromis koji bi zadovoljio donekle sve potrebe – smatra Ljubinko.
Njegov kolega ipak nije neki optimista.
– Za razliku od kolega koji su u većem procentu rekli da BiH može da opstane, ali uz promjenu uređenja, ja mislim da BiH nema tako svijetlu budućnost, kada pogledamo šta se sve trenutno dešava i šta možemo da očekujemo. Samo ako uzmemo da je od izbora prošlo 10 mjeseci, a da mi nemamo formiran Savjet ministara, govori o našoj nefunkcionalnosti – ističe Siniša.
Slavna prošlost
Svojim kolegama postavili su i pitanje čime se ponose kao pripadnici svog naroda, a skoro podjednak broj mladih reklo je da su to tradicionalne vrijednosti i slavna prošlost.
– To su vrijednosti koje su se gradile iza nas, u 19. i početkom 20. vijeka, što govori o orjentisanosti ka prošlosti. Kao patriota, smatram da su vrijednosti koje smo stekli i dokazali kroz istoriju važne, ali njih moramo da uklopimo u kontekst u budućnosti – poručuje Ljubinko, dodajući da je najmanje studenata reklo kako se ponosi kvalitetom života i demokratskim vrijednostima.
Za brigu je i procenat od 11 odsto mladih koji se ne identifikuju ni sa čim iz svog naroda.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu