Kultura

Svetlana Ceca Bojković: Variolu veru sam provela u karantinu, ovo je DALEKO KOMPLIKOVANIJE

Treba biti strpljiv i oprezan. I vedar, kaže o ovim danima koje preživljavamo proslavljena glumica Svetlana – Ceca Bojković.

Svetlana Ceca Bojković: Variolu veru sam provela u karantinu, ovo je DALEKO KOMPLIKOVANIJE
FOTO: GORAN SRDANOV/RAS SRBIJA

Dvadeset i neki dan vanrednog stanja. Kasni popodnevni sati… Telefonski intervju sa našom čuvenom glumicom Svjetlanom Cecom Bojković počinje u neformalnom tonu, prožetom duhovitošću. Duhovitošću koju bismo mogli odrediti kao način gledanja na stvari. Jer izvjesno, obuhvata ozbiljno i višestrano sagledavanje svega što se makar i samo pominje. Poslije par minuta prelazimo na svakodnevne teme i dileme.

Na pitanje kako provodi vrijeme, odgovara:

– Provodim ga tako da gotovo nemam kad ništa drugo da radim od dezinfekcije po kući, od sličnih poslova, od razgovora… Kad bih počela ponovo da radim svoj posao, čini mi se da bih se odmorila, kaže glumica za Blic.

A sem dezinfekcije i kućnih poslova, veli, u glavnoj ulozi je telefon.

– Mnogo razgovaram telefonom i mnogo se više dopisujem preko Vibera, uglavnom sa inostranstvom. Hvala Bogu, nemam ni Fejsbuk ni Instagram ni ništa od toga. Jer onda mislim da bih poludjela. To namjerno nemam, a i inače nisam zavisnik od telefona, kako je zovu ako se ne varam, četvrte industrijske revolucije. No, pošteno govoreći, nikada nisam više komunicirala na ovaj način.

O svom utisku u svim tim razgovorima, veli:

– Svako od nas se, na ovaj ili onaj način trudi da održi neko dobro raspoloženje, duhovitost… A i šta bi se drugo moglo činiti što bi nas održalo? Ima dosta duhovitih postova, komentara i lijepih muzičkih snimaka koje mi razni ljudi šalju. Ima i raznih savjeta, kako ovo, kako ono… U svakom slučaju, okreni-obrni, stanje je vanredno.

Prebrojavamo da li nam je ovo treće ili četvrto vanredno stanje za četvrt vijeka.

View this post on Instagram

Svetlana "Ceca" Bojković Svetlana "Ceca" Bojković (14. decembar 1947, Beograd) je srpska filmska, pozorišna i televizijska glumica. Karijeru je započela 1967. godine, filmom "Jednog dana moj Jamele", da bi deset godina kasnije ostvarila svoj najveći uspeh na filmu, zahvaljujući ulozi Mike u socijalnoj drami "Pas koji je voleo vozove". Ceca je devedesetih svakako bila najveća domaća televizijska zvezda zahvaljujući ulogama u izuzetno popularnim TV serijama Siniše Pavića: najpre kao Emilija Popadić u "Boljem životu", zatim kao sestra Antonija u "Srećnim ljudima", i na kraju kao Valerija Gavrilović u "Porodičnom blagu". Svetlana Bojković je 1978. dobila Zlatnu arenu na Filmskom festivalu u Puli, za ulogu u filmu "Pas koji je voleo vozove", a 2003. godine postala je prva dobitnica nagrade Žanka Stokić. Svetlana "Ceca" Bojkovic Svetlana "Ceca" Bojkovic (born on December 14, 1947, Belgrade) is a Serbian film, theater and television actress. She started her career in 1967, with film "One day my Jamele", in order to make her biggest success on the film ten years later, thanks to Mike's role in the social drama "Dog that liked the trains". Ceca in the 1990s definitely was the biggest domestic television star thanks to the roles in the highly popular Sinisa Pavic's TV series: firstly as Emilija Popadic in "Better Life", then as sister Antonija in "Happy People", and ultimately as Valerija Gavrilovic in "Family Treasure". In 1978, Svetlana won the Golden Arena at the Film Festival in Pula, for the role in the “Dog that liked the trains”, and in 2003 she became the first winner of the Zanka Stokic Prize. #svetlanabojkovic #poznatelicnosti #glumica #serbianactress #actress #famouspeople #visitbelgrade #lazarlux #lazarluxapartmani #lazarluxapartments #apartments

A post shared by Lazar Lux Apartments (@lazarluxbelgrade) on

– Koje god da je, čini mi se da nikada nije bilo “vanrednije”. Zaista. Uz to, ovo je globalno, planetarno. Lično, ne bi me iznenadilo da se i gadne stvari iza toga kriju, ali nećemo o tome. Uostalom, to ćemo tek da vidimo. Ko preživi.

Na koji način razmišlja o svemu što nam se dešava:

– O svemu razmišljam, a ujedno i ne razmišljam. Možda zvuči oksimoronski, ali najkraće to je to. Jer kada bih dublje analizirala, razmišljala, vjerovatno ne bih daleko stigla, shodno činjenici da nemam dovoljno podataka, kao što je slučaj sa većinom nas običnih ljudi. Između ostalog, ima trenutaka koji u meni pobuđuju i ljutnju, bijes.

Pominjemo njenog velikog prijatelja, čuvenog glumca Peru Kralja, kako li bi on reagovao…?

– Vjerovatno slično kao i ja. Znate kako, mi moramo da se pridržavamo pravila, pa moramo, ali između ostalog, kod ljudi tu postoji psihološki osjećaj straha, što je vjerovatno neizbježno. I nemoći, naravno, i onda je neophodno biti oprezan. Da se vratimo na moje godine. Ubrajam se u grupu od preko 65, što znači da moram da ostanem u kući. A to otvara vrlo realne probleme. Na primjer, danas sam zvala da se informišem šta ukoliko se desi nekakva nezgoda koja nije virus korona, neko dobije veliku upalu zuba ili neke digestivne probleme ili bilo koju drugu vrstu problema. Kako otići kod ljekara? Zovem opštinu, oni mi kažu ono što sam i sama znala, da zovem ljekara i da idem po uput. Znam da treba da ga zovem, ali kako će da mi dostavi uput? Kažu iz opštine “Vi vidite kad nije gužva”. Rek‘o “Hvala, ništa mi novo niste objasnili”. Ako je vanredno stanje, onda valjda treba da je moguće vanredno i bez uputa da odeš kod ljekara specijaliste za nešto. Drugo, podizanje novca u kešu iz banke… A treba ti keš. Mnoge stvari još ne mogu da se plaćaju karticom. Recimo, na mnogim kioscima to nije moguće. Čak i kad šaljem svoju kćerku da mi po gradu pribavlja potrepštine, ona, uz sve, još treba da gleda gdje može kartica, gdje samo keš… Mjenjačnice uglavnom ne rade. Domovi za stara lica traže svoju mjesečnu nadoknadu, otac mog supruga Slavka je u domu. Nismo svi ustanovili ni savladali plaćanje preko interneta. Ovi iz doma će doći da uzmu novac. Sad ćemo im dati, ali ne znamo šta će biti za mjesec dana. To su naizgled sitnice, ali o tome, vjerujem, treba govoriti, jer nisu uopšte beznačajne, pogotovo kada ste zatvoreni u kući i kada ne možete ništa da učinite. Onda sam, naravno, i bijesna.

View this post on Instagram

as "Šuger" and Svetlana Ceca Bojković as his wife in Vlasta Radovanović' film "Halo Taxi" ("Halo taksi") (1983). Repost from @foto.nostalgija. “Taxi driver crosses the path of some very vicious gangsters.” 🇷🇸”Шугер је таксиста, иначе бивши боксер, који дане, а неретко и ноћи проводи за воланом свог зеленог мерцедеса. Тако се удаљава од своје супруге Рајке, све док једног дана не примети да је она то искористила на један, за њега бескруполозан начин. У покушају да докаже њену превару, он креће у потрагу за тајанственим љубавником, за кога се испоставља да је Бизмарк, шеф опасне злочиначке скупине која се бави трговином људима. Почиње велика борба коју Шугер води не само за своју мушку част, већ и за поштовање закона и реда. На његовој матичној такси станици Славујев венац све се мења у тренутку када се појави нова таксисткиња – млада жена Ана. У почетку, она не бива прихваћена од стране мушких колега, али на њену страну стаје управо Шугер и они постају добри пријатељи. Ана жестоко помаже Шугеру у његовој борби баш као и Роћко, милиционер који то чини неслужбено јер Шугер наваљује да се лично обрачуна са скупином која му је повредила част. Међутим, противници су опаснији него што је мислио тако да Шугер убрзо бива отет. Тада Роћко укључује званичне органе реда у потрагу, али ипак одлучујућу улогу у расплету ове опасне драме имају таксисти предвођени лепом сарадницом Аном. Филм је на тај начин посебно нагласио међуљудску и сарадничку солидарност каква је и описивала Београд осамдесетих, а коју су верно дочарали упечатљиви призори потере свих београдских таксиста за злочинцима која је, наравно, успешно окончана.” #halotaksi #halotaksifilm #halotaxi #vlastaradovanovic #svetlanabojkovic #cecabojkovic #svetlanacecabojkovic

A post shared by Velimir Bata Živojinović (@batazivojinovic) on

Koliko je opterećuju svakodnevne informacije o zaraženima, umrlima?

– Dozirano slušam šta povodom virusa govore na televiziji i radiju. Ja sam, recimo, preživjela variolu veru tako što sam mjesec dana bila u strogom karantinu u kući jer sam bila trudna. Sjećam se tih svakodnevnih izvještavanja; koliko zaraženih, koliko mrtvih… Veliki pritisak. Međutim, ovo je sada daleko komplikovanije jer je uhvatilo cijeli svijet. Gledamo kako neke države izuzetno stradaju – kaže Svetlana Bojković.

A kada je o savjetu riječ, napominje:

– Treba biti strpljiv i oprezan. I vedar. Poštovati pravila, to se jednostavno mora. Ali i sebe. Život je ipak i ljepši i jači od nevolja koje mu se na putu nađu.

Otkazani projekti

Kaže da o likovima koje je igrala, o glumi, uglavnom ne razmišlja. A o prekinutim projektima veli:

– Otkazana nam je premijera predstave u Atelju 212 “Dabogda te majka rodila” koju je po romanu Vedrane Rudan režirala Tanja Mandić Rigonat, koja potpisuje i dramatizaciju. Trebalo je u pozorištu da radim još jedan naslov, zatim u planu je bila jedna mini-serija od pet epizoda… Trebalo je da putujem u Beč i u Mostar sa “Ministarkom”, da imam razna druga gostovanja. Svega toga, naravno, nema, ali ne razmišljam o tome, razmišljam samo o organizaciji života kada ste zatvoreni dvadeset četiri časa dnevno u kući.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije