Društvo

"MOGU DA TI POMOGNEM ALI NEĆU" Nikola je sa jednim koferom otišao u Ameriku i IZGUBIO SVE

Košarka mu je od malih nogu bila velika ljubav. U srednjoškolskim danima dobio je priliku da zaigra van granica Srbije, tu priliku nije propustio, otišao je u Ameriku. Danas, godinama kasnije Nikola Andrić (24) iz Užica, uspješan student dva fakulteta i dobar košarkaš, ostao je bez ičega, i moli za pomoć iz daleke Amerike.

"MOGU DA TI POMOGNEM ALI NEĆU" Nikola je sa jednim koferom otišao u Ameriku i IZGUBIO SVE
FOTO: PRIVATNA ARHIVA

Još kao dječak je pokazivao ljubav prema sportu.

Košarkom sam počeo da se bavim u osnovnoj školi i to je postala aktivnost prema kojoj sam gajio veliku strast. U periodu kada sam pohađao srednju školu, sanjao sam da nastavim da se bavim košarkom profesionalno. Tako se rodila ideja o studiranju u Americi – počinje svoju priču mladi Užičanin.

Želeo je da spoji sport i obrazovanje.

– Video sam da ako odem u Ameriku, mogu da završim fakultet i da se još uvijek bavim košarkom na jednom višem nivou. Moja porodica me je u tome podržala i tako je sve počelo – kaže Nikola.

Cilj mu je bilo ostvarenje sna iz dječačkih dana.

– Nakon saradnje sa određenim košarkaškim menadžerima, dobio sam priliku da se pokažem na probnom treningu na fakultetu “Vincennes University”, koju sam dobro iskoristio i dobio punu školarinu. U toku studiranja na tom fakultetu trudio sam se da steknem što više akademskih kredita sa što boljim ocjenama, što je rezultiralo 78 akademskih kredita i prosjek 4.00/4.00 – dodaje Nikola.

– Po završetku dvije godine studija na ovom fakultetu, dobio sam ponudu za punu stipendiju na jednom od najboljih univerziteta u Mizuriju, na Fakultetu za nauku i tehnologiju – “Missouri University of Science Technology”. Stoga sam odlučio da tu nastavim svoje studije. U procesu prenosa akademskih kredita, desilo se to da sam od 78 akademskih kredita, koje sam sakupio na prethodnom fakultetu, prenio samo 51 kredit koji bi se računao za moj smjer kompjuterskih nauka. Razlog tome bila je razlika u kvalitetu ova dva akademska programa – ponosno priča Andrić.

Nije ni slutio šta ga čeka

– Kasnije u toku školske godine kada sam shvatio da će mi biti potrebna još jedna akademska godina da bih ispunio sve neophodne kriterijume za završavanje mog smjera na ovom fakultetu, obratio sam se svom tadašnjem treneru. Obojica smo znali da prema pravilima NCAA lige, svaki igrač ima pravo da igra određen sport i da bude nagrađen stipendijom maksimalno četiri godine. Trener je rekao da mu to nije prvi put da se to dešava, da je imao i druge internacionalne studente koji su bili u sličnoj situaciji, i da ćemo to riješiti – kaže Nikola­.

Kada mu je podrška trenera bila najpotrebnija, nije je dobio.

– Na kraju moje treće godine desio se preokret kada je moj tadašnji trener napustio ovu školu. Na njegovo mjesto je došao novi trener koji mi je odmah saopštio da ne želi da mi pomogne da završim fakultet. Tada sam doživio veliki šok jer sam znao da jedna školska godina na ovom fakultetu košta oko 45.000 dolara, što je nezamisliva suma novca za jednu srpsku porodicu. Bez oklijevanja i ne gubeći vrijeme, počeo sam da nalazim načine da taj problem riješim – priča mladi košarkaš.

Dva posla i studentske obaveze

– Tada, kao i sada, imam dva posla na kampusu i radim maksimalno dozvoljenih 20 sati nedjeljno kada su predavanja u toku i 40 kada nisu. Bolje plaćen posao, van kampusa, nisam u mogućnosti da dobijem zbog zakona o studentskoj vizi. Pričao sam sa relevantnim, odgovornim ljudima na fakultetu i svi su mi rekli da ova škola ne nudi stipendije za odličan akademski uspjeh internacionalnih studenata koji su na osnovnim studijama. Stoga sam počeo da konkurišem za eksterne stipendije koje različite organizacije nude. Između ostalih, konkurisao sam i dobio poziciju stambenog asistenta u jednom školskom domu što mi je smanjilo neophodnu sumu novca na 35.000 dolara – dodaje Andrić.

Internacionalni studenti nemaju ista prava.

– Aplicirao sam i za ljetnju praksu u mnogim kompanijama, ali većina ne želi da sarađuje sa internacionalnim studentima jer znaju da će u budućnosti, ukoliko žele da me zaposle, morati da mi obezbijede sponzorstvo za vizu. Ipak, uspio sam da dobijem poziciju za naučno-istraživački rad kod jednog od profesora na fakultetu ovog ljeta. Na ovaj način ne samo da uspijevam da umanjim preostalu sumu školarine, već i dalje napredujem u pogledu nauke kojom se bavim – kaže Užičanin sa nadom da će uskoro naći rješenje.

Potrebna mu je velika suma novca, a vremena je sve manje.

– Velika suma i dalje preostaje. Ali ne predajem se. Još jedna od inicijativa kojom pokušavam da obezbijedim svoju posljednju godinu studija jeste dobrotvorni fond na jednom od popularnih veb sajtova. Kako nikad ranije nisam bio u sličnoj situaciji, da mi je potrebna tolika novčana suma, nisam bio ni svjestan ove opcije. Ipak, otkrivši je zahvaljujući prijateljima koje sam stekao ovdje i nemajući više ideja kako da prikupim novac, otvorio sam dobrotvorni fond koji bi mi pomogao da završim školovanje – iskren je Nikola.

– Od srca sam zahvalan svim ljudima koji su mi do sada pomogli. Dao sam, i i dalje dajem sve od sebe da izađem iz ove situacije kao pobjednik, završim studije sa vrhunskim prosjekom i predstavim našu državu i naš narod u najboljem svjetlu – završava za Blic Nikola Andrić.