Sviđa mi se što ima puno manifestacija koje omogućavaju svim slojevima, segmentima i grupacijamja društva da se aktivno uključe ukoliko žele i ukoliko im to dozvoljava njihov budžet.
Imamo preko sto divnih manifestacija u Banjaluci od „Proljeća u Banjaluci“ pa do posebnih događaja koji su organizovani na ljeto ili u jesen ili zimu. Drago mi je da će se na primjer konačno početi sa gradnjom dajak pristaništa.
U gradu mi se ne sviđa je urbanizam i gradnja. Infrastruktura i gradnja nisu usagalšene, odnosno ne gradi se u ime čovjeka nego se gradi u ime investitora. To podrazumjeva da se na placu od 500 do 600 metara kvadratnih dozvoli gradnja zgrade a parking mjesta se obezbjede u podrumu a podzemni katastar nije rješen. To znači ako nemate para da kupite parking mjesto vi ne možete da parkirate u podzemnoj garaži. Kažu ima takvih primjera u Evropi ali mi nismo ni Beč ni Berlin ni Binhen ili slično mi smo Banjaluka. Grad se trudi da neke stvari uredi i da to bude riješeno a sa druge strane investitori traže da bude što veći broj stanova na što manjoj kvadraturi.
Ono što gradu nedostaje, je donošenje Urbanističkog plana kojim će bar neke stvari biti sistemski predviđene.
Uvijek ima mogućnosti za unapređenje u svakom segmentu života i nadam se da će jedan od tih biti da se riješi pitanje zemljišta na kojima su izgrađenje barake u Lazarevu. Taj problema je zaslužio pažnju i vlasti i uprave grada i vjerujem da će tu biti pozitivnih pomaka.
Razvojna šansa Banjaluke može biti i banjski turizam a resursi su tu u banjsko rekreativnom centru u Srpskim Toplicama.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu