Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na

MOJA BANJALUKA Jovana Kisin: Grad na prvoj liniji fronta

Banjaluka
Autor:

Foto: RAS arhiva

Banjaluka je moja druga kuća. Primila me je kad sam ostala bez prve. Bila je stanica mnogih, izgubljenih i različitih ljudi i zbog toga je Banjaluka jedan grad širokog srca. U nju je i danas svako dobrodošao. I onaj ko je prvi put vidi i onaj ko joj se vraća nakon dugo godina, jer Banjaluka je kulturan domaćin koja voli da joj se dođe u goste.

Banjaluka je spletom okolnosti postala grad ljudi različitog porijekla, različitih naglasaka (a bogami i pravopisa), različitog mentaliteta i običaja. I umjesto da je to izdiže kao primjer tolerancije i sinkretizma ona je postala simbol raskola i netrepeljivosti, pa se u posljednje vrijeme guši u nekoj otužnosti i frustraciji.

Tema za raskol ne manjka, a čak su i rapidnom porastu: starosjedeoci protiv raseljenih lica, pozicija protiv opozicije, ovi mediji protiv onih medija, nacionalisti protiv ovih koji to nisu, Pravda za Davida protiv čuvara MUP-a i drugih institucija RS, ekolozi protiv investitora, borci za životinje protiv lovaca, privatni sektor protiv javnog sektora i tako dalje do u nedogled. Svaka od ovih grupacija toliko ekstremno i isključivo štiti svoje i napada tuđe da je u gradu zavladala atmosfera prve linije na ratištu.

Banjaluci treba pomirenje. To pomirenje mora doći što prije i moramo ga iznjedriti kako znamo i umijemo. Izmireni i udruženi ćemo lakše Vrbasu vratiti zelenu boju umjesto crne, očistiti ulje iz zemlje, posaditi travu kraj betona, primiti kritiku kao korektivni dobronamjerni faktor, ne praviti od muve slona, cijeniti preduzetništvo, ubrzati administrativni aparat, prestati pričati o ratu i konačno shvatiti da su različitosti jedini način skidanja vizira s glave.

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.

IZDVAJAMO