Da bih opisala svoj grad vjerujem da bi trebalo dosta hartije, zato ću biti kraća i iznijeti neke svoje stavove o “Banjaluci danas”.
Od “nekad” se ne živi. Moramo gledati u budućnost! Lično ja budućnost vidim u našoj djeci. Lijepo je što Banjaluka napreduje kao grad i što se mnogo ulaže u infrastrukturu, rekonstrukcije i druge vidove razvoja.
Banjaluci nedostaju emocije i ponekada se treba okrenuti prema djeci, socijalno ugroženim i bolesnim ljudima. Voljela bih pomenuti da naša djeca nemaju ništa besplatno, ni školstvo, ni knjige, ni sport.
Nažalost sve se plaća i to debelo. Kada se našoj djeci budu davali dječiji dodaci, onda ću shvatiti da smo postali nešto vrijedno pomena. Smatram da budžet treba da preuzme lječenje bolesne djece i još mnogo toga mi je na pameti a saobraćajnica, mostova i zgrada uvijek je bilo i biće.
Jedna sam od onih koji ne žele da idu u inostranstvo gdje ću biti stranjkinja. Baš suprotno želim sebi i svojoj porodici dug sretan boravak u Banjaluci.
Kao domaćin ću rado primiti svakog stranca i ućiniću sve da mu prija boravak u najljepšem gradu i da ga zauvijek pamti. Na kraju želim da dodam da je ovo stvarna slika i vizija naše budućnosti u Banjaluci i života u njoj.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu