Realno je da nam startne pozicije nisu svima iste. Ali zbog situacije u kojem se svijet nalazi, skloni smo romantizovanju onih koji su preko trnja stigli do vrha. Ili one koji su iz blata stigli do zvijezda. A one koji su bogati, a ipak, nezavisni od mame i tate, etiketiramo i dajemo manji značaj.
Glupo. Ali tako je. Za one koji su bogatiji, nemamo dovoljno empatije, ma koliko da su uspiješni i nezavisni od mame i tate.
To pričamo i pišemo zbog Džesike Pegule, četvrte teniserke svijeta. Ona je ćerka poznatog američkog milijardera Terija Pegule koji je razvojem prirodnog gasa stekao imovinu tešku 6.7 milijardi dolara. Pegulin otac je od 2014. vlasnik i NFL tima Bafalo Bilsa koji je kupio tako što je “pobijedio” Donalda Trampa Boin Džovija, a ima i razne druge franšize u sportu. Na primer, i NHL tim Bafalo Sabres je u njegovom vlasništvu, piše Sportal.
Primera radi, Pegula će jednog dana naslijediti više novca nego što Rodžer Federer, Serena Vilijams i Marija Šarapova zajedno vrijede.
A opet, ni u jednom trenutku nije odlučila da samo čeka ono što joj nasljedstvom sleduje. Već je uzela život u svoje ruke.
I sama je istakla da je daleko ispod radara i da nije interesantna javnosti, a najbolja je američka teniserka.
Ipak, zbog jednog članka našla se na svim naslovnim stranama.
Prema rezultatima koje Pegula postiže pomislili biste da je sve OK, da nema nikakvih briga.
Od jula prošle godine igrala je treće kolo Vimbldona, polufinale Toronta, četvrtfinale Sinsinatija i US Opena, osvojila je turnir u Gvadalahari, kao i Junajted kup. Bila je među osam na Australijan opena. Zašto pominjemo baš avgust? Zato što od jula Pegula preživljava ličnu tragediju. Naime, njena majka 53-godišnja Kim Pegula, imala je ljetos srčani udar. Od kojeg se i dalje oporavlja.
– Moja majka se i dalje suočava sa velikim amnezijama i otežanim govorom, ali napreduje. Može da čita i piše, prilično dobro razumije šta joj se kaže, ali ima problema da se izrazi kada treba da odgovori. Ljekari kažu da su oduševljeni time koliko napreduje, uzevši u obzir sa koje je pozicije počela da se oporavlja. Bila je ovo teška godina za nas, ali sam zahvalna što je naša majka ostala sa nama. Nadam se da će uskoro moći sa nama da gleda Bilse, Sejberse, kao i moje teniske mečeve – kazala je američka teniserka.
Pegula je objasnila kako se osjećala u trenucima kada se njena majka borila za život.
– Živjeli smo u bolnici skoro dvije nedelje. Smjenjivali smo se, donosili jedni drugima hranu. Upoznali smo sve sestre i doktore. Znali smo njihov raspored. Sestra i ja smo tjerale tatu da ode kući da odspava, ali nije mogao. Sjeo bi u auto i onda bi došao kod mene. Nije želio da ode u kuću u kojoj je živio sa mamom, bez nje. Svi smo bili psihički i fizički iscrpljeni – rekla je Pegula.
U takvoj situaciji mislite samo na to da vašem roditelju bude bolje. Vi i vaš posao ste na drugom mjestu.
– Nakon druge sedmice koju je mama provodila u bolnici, odlučila sam da odem malo da treniram. To je bio moj bijeg iz bolnice. Da svoj um usmjerim ka nečemu drugom. Odlučila sam da propustim veći dio sezone na travi, ali želja mi je bila da igram Vimbldon ukoliko moja mama bude OK. Tata je bio protiv toga da idem u London, ali sam znala da će moja mama biti uznemirena ukoliko ovaj grend slem budem propustila. Srećom, njeno zdravstveno stanje se poboljšalo, bila je svjesna. Pomalo je počela i da priča. Moje tri najbolje drugarice su doktorke i rekle su mi da je pravo čudo što je moja mama na putu oporavka.
Na Vimbldonu je izgubila u trećem kolu od Petre Martić, ali rezultat je manje bitan.
– Razboljela sam se tada i ja. Vjerovatno od stresa. Morala sam da se nosim sa glasinama da je preminula. Ali bila sam ponosna na sebe što sam uspjela da se takmičim uprkos situaciji u kojoj sam se našla. Znate, moja mama je voljela da radi. Predsjednica je Bufalo Bilsa i Bufalo Sabresa. Uvijek smo joj govorili kako bi trebalo da uspori i odvoji vrijeme za sebe. Ona je pratila mog tatu sve vrijeme, uskočila je na ovo putovanje sa njim, naučila je mnoge lekcije i razbila mnoge barijere. Sada dolazimo do sponzaje da je sve to najverovatnije nestalo. Da više neće moći da bude ta osoba.
Kada se ovakve stvari dogode, onda ne mislite na sebe, već samo na to kako da pomognete svojim roditeljima.
– Odjednom sam počela drugačije da razmišljam. Od toga da želim da proslavim plasman u prvih deset na svijetu, počela sam da razmišljam o tome da li bi trebalo da razmišljam o onome što me čeka poslije teniske karijere. Ili da li je mom tati potrebna pomoć. Ili da li bi trebalo da počnem da radim u porodičnom biznisu. Imam 28 godina i ponosna sam na sebe što sam u stanju da se nosim sa svim situacijama koje su mi bile nametnute, ali ovo je bilo dosta.
U novembru je osvojila titulu u Gvadalahari.
– Pred finale sam nekontrolisano plakala u svlačionici. Nisu to bile suze tuge. Imala sam osjećaj da ću pobediti. Titulu sam posvetila mami. Željela sam da zna da sam se sve vrijeme, tokom tih užasnih šest mjeseci borila zbog nje. Ako se ona izborila sa svime, mogla sam i ja. Plakala sam tokom govora, tokom ceremonije. Željela sam ovu titulu od sedme godine. Roditelji su mi pomogli. Iako se nismo uvijek slagali, oni su me gurali i to me je dovelo do mjesta na kojem sam sada. Moja mama je zaslužila da me viid kako podižem trofej posijle svega kroz šta je prošla.
Život je takav. Kad pomislite da ste na putu izlječenja desi se nešto što vas izbaci iz kolosijeka. Što vas podsjeti na najbolnije trenutke u životu.
– Bila sam u Sidneju kada sam čula da je igrač Bafalo Bilsa Damar Hamlin doživeo srčani zastoj na jednoj utakmici. Stomak mi se okrenuo. Osjećala sam da me ponovo stiže ista stvar. Pomisao na to kroz šta će sve proći Damar i njegova porodica slamala mi je srce. Razmišljala sam samo o tome koliko im je vremena trebalo da ga povrate. Spasli su ga.
Tokom Australijan opena, na šortsu je nosila broj tri. U čast Damara Hamlina.
– Ja sam tada bila treća na svijetu. Ali taj broj tri bio je za Damara i moju mamu. Neki od mojih bliskih prijatelja su mi kazali: “Ne znamo kako si završila 2022. godinu, a ne da si treća na svijetu!” Samo im kažem da pojma nemam kako se to desilo. Iz prošle godine sam naučila da godina može biti i sjajna, ali i loša. I jedno i drugo je istina – zaključila je ispovijest Džesika Pegula.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu