Pored mnogih uloga kojima je ostavio pečat u srpskoj kinematografiji, Gordan Kičić svakako će ostati upamćen i po ulozi Alimpija Mirića u čuvenoj seriji „Sjenke nad Balkanom” u kojoj je pokazao da se sjajno snalazi i u ulozi negativca.
– Bilo mi je zadovoljstvo što sam bio dio projekta “Sjenke nad Balkanom”, pogotovo što sam imao priliku da igram nešto skroz drugačije, takozvanog negativca. Ispostavilo se da su u serijskom programu te negativne uloge najbolje, jer u filmu to traje kraće i ti si na strani pozitivca, pratiš njegovu priču i navijaš za njega, dok su negativci više karikature. Kroz seriju oni dobijaju na težini, i zato je i publika Kaluđera mogla bolje da upozna – ispričao je Kičić u emisiji “Ko sam tebi i šta sam sebi” na K1 televiziji.
Upravo zato bilo je pravo iznenađenje kada je otkrio da uloga po kojoj ga danas mnogi pamte u prvi mah nije bila njemu namijenjena.
– Bjela je nekog drugog planirao za tu ulogu, nije mi rekao koga. On je meni poslao prvu pilot epizodu, dvije ili tri godine ranije i planirao me za neku drugu ulogu. Međutim Alimpije Mirić Kaluđer se pojavljuje u prvoj epizodi samo po imenu i ne prikazuje se, ali ja sam Bjelu odmah pitao: pa čekaj ko je to, meni je on baš zanimljiv. Međutim on mi je rekao da ne može sad da mi to otkriva, da će se to saznati kasnije, i ja mu kažem: Daj mi to da igram. On me zezao, ma ne, to će jedan ozbiljan glumac da igra. Onda sam ga privatno maltretirao i molio, jer se družimo, da mi da da probam, ali on nije bio siguran. Međutim, ja sam bio siguran, što je najvažnije. On je tražio da dođem na probno snimanje, što se meni podrazumjevalo, rekao sam da hoću da probam i pokažem to što sam smislio. Otišao sam na probno snimanje i onda sam ga tamo uvjerio da treba da igram Kaluđera – ispričao je Gordan, te dodao da mu nimalo nije teško palo što glumac njegovog renomea mora na probno snimanje.
– Nije mi bilo čudno što idem kod prijatelja i kolege na probno snimanje, naprotiv bilo je prirodno i logično. Jer i ja kad sam zvao prijatelje i kolege za svoj film, imao sam za neke uloge probna snimanja. Ne zbog njih, već zbog sebe. Kad si u poziciji reditelja, onda moraš da budeš siguran da su ti ljudi takvi i uživo, a ne samo u tvojoj glavi gdje si ih zamislio.
Kičić je otkrio da između njega i Bjelogrlića nema nimalo sujete, pogotovo od kada je i on sam ušao u rediteljske vode. Naprotiv uvijek su otvoreni za savjete i sugestije, čak i kada nisu pozitivne.
– Kada sam kretao s filmom „Realna priča”, Bjela mi je rekao da to ne treba da radim, zato što neću imati pravu perspektivu stvari ako igram i glavnu ulogu i režiram. On je bio u pravu, jer je to tražilo od mene da se na pravi način spremim za snimanje. Sve dileme koje sam imao što se tiče tehničkog postupka i ideje samog filma morao sam ranije da obavim, da kad dođem na set mogu da igram. To je jedan komplikovan proces, ali nije ni izvodljivo ako ne znaš šta hoćeš i šta nećeš – rekao je glumac, te pokazao da nije pogriješio što je pratio svoje instinkte.
Bacao sam novčić za upis na Akademiju
Kičić je po prvi put otkrio da je imao jedan nesvakidašnji ritual pred odlazak na prijemni na Akademiju, koji mu je odredio dalju sudbinu.
– Školovao sam se u Rusiji, tamo sam završio gimnaziju i onda sam shvatio da mi se ne sviđa u inostranstvu i da bih htio da probam da upišem Akademiju u Beogradu. Spremio sam se za prijemni, ali sam imao neki novčić koji sam bacio da vidim da li ću uopšte da upišem Akademiju, i kao ako dobijem glavu, biće u redu, ako dobijem pismo, neće biti u redu. To je više bilo kao da gledam u budućnost, a ne da idem na prijemni. Dobio sam glavu i bio u fazonu, naravno to je znak, treba da idem na prijemni, i onda sam upisao Akademiju ‘95. godine, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu