Sudbine

MOMKA ZADRŽALI NA GRANICI Anica je u sred pandemije otišla u Ameriku da ostvari svoj ŽIVOTNI SAN

Anica Petrović ima samo 26 godina i priča nam svoju priču iz stana kraj Central parka U Njujorku.

MOMKA ZADRŽALI NA GRANICI Anica je u sred pandemije otišla u Ameriku da ostvari svoj ŽIVOTNI SAN
FOTO: ANICAA_ANANAS/INSTAGRAM/SCREENSHOT

Djevojka čiji je životni put tekao od rodnog Kleka, preko Zrenjanina i Beograda otpočeo je novo poglavlje u Njujorku. Ispostaviće se u zadnjem trenutku.

Otvorila joj se mogućnost života, a granice zatvorile

Anica je u aprilu saznala da je dobila prestižnu Fulbrajt stipendiju koja se dodjeljuje najboljim akademcima svijeta i to na Fordham univerzitetu u Njujorku. Postojao je samo jedan ogroman problem – godina je 2020. i pandemija zatvara jednu po jednu granicu.

– Od momenta kada sam saznala da sam dobila stipendiju, pa sve do 10 dana pred polazak, bilo je potpuno neizvesno da li ću moći da otputujem. Tenziju je dodatno dizalo to sto je Božo, moj momak, odlučio da napusti posao da bismo se zajedno preselili u Njujork – priča Anica.

U avgustu dešavanja dostižu usijanje.

View this post on Instagram

Mesec dana je proletelo! 😅 Oduvek sam ludela za velikim gradom, ali tempo zivota u Njujorku me ostavlja bez daha. U svakom smislu. Toliko toga zelim da ispricam, ali ne stizem. Njuzleter koji sam obecala je pri kraju, tako da cu otvoriti prijavu ovih dana. Mnogo pitanja mi je stiglo sa svih strana, pa cu se truditi da sve obradim u mejlovima koje cu vam slati. Vreme brzo brise prethodne dogadjaje, pogotovo kada je svaki dan ispunjen iskustvima i dogadjajima koji bi se u normalnim okolnostima desili u mnogo duzem vremenskom periodu. Da se ne bi zaboravilo, pokusacu da navedem najsnaznije utiske i emocije od kada sam stigla u Njujork. Uvertira u pricu je da od kada sam u aprilu saznala da sam dobila Fulbright stipendiju, pa sve do pocetka avgusta, nisam znala da li cu moci da otputujem ili cu predavanja pratiti online. Tenziju je dodatno dizalo to sto je Bozo odlucio da napusti svoj posao da bismo se zajedno preselili u Njujork. Emotivni rolerkoster je izgledao otprilike ovako: – eksplozija emocija pri saznanju da za nedelju dana ipak putujemo za US – razocarenje na aerodromu da necemo moci oboje da se ukrcamo u avion za US – moj kulturoloski sok jer sam privremeni smestaj nasla u Inwoodu, gde je 90% stanovnista latinoamericko i afroamericko – uzbudjenje usled pocetka master programa, ali i trema da li cu uspeti da se potpuno izrazim u akademskom okruzenju na engleskom jeziku – strepnja da li ce on uspeti da dodje u US ili ce nam se planovi o nasem americkom snu potpuno raspasti – onboardovanje dvoje novih klijenata od kada sam stigla u US i obaveza u @digital_communications_lab vise nego ikada – On napokon stize i zajedno se zaljubljujemo u Njujork, a ponovo i jedno u drugo 🙂 – uspevamo da pronadjemo novi stan nadomak Central Parka 😍 Krece haos oko mastera, sirenja biznisa i razmatranja opcija za otvaranje firme u US-u. Trenutno planiramo tronedeljni roadtrip, pre nego sto se uselimo u novi stan. U vremenu kada deluje da Univerzum govori “DA” na sve zelje, treba mi mudrosti da sagledam sta zaista zelim, kako ne bih izgorela. Nema vise mesta na ovoj objavi, ali to be continued…😁 #fulbrightscholar #entrepreneurship #love

A post shared by Anica Petrović (@anicaa_ananas) on

– Halapljivo sam ispunjavala vrijeme toplim prisustvom brata, mame i tate, ali i prijatelja, znajući koliko će mi nedostajati. Međutim nastalo je razočaranje i tuga na aerodromu jer Boži zbog birokratskih prepreka nisu dozvolili da se ukrca samnom na avion – nastavlja Anica svoju priču.

Objašnjava da ju je čekao kulturološki šok jer je privremeni stan bio smješten u Invudu, gdje je 90% stanovništva latinoameričko i afroameričko

– Pamtiću vjerovatno do kraja života dan kada sam došla u Njujork. Potpuno zbrkane emocije. Gledam svu onu raskoš, a ipak tužna jer moj momak nije sa mnom. Odlučujem da do stana koji sam rezervisala odem koristeći javni transport. Zatrpana koferima i torbama kretala sam se ka zadatoj destinaciji polako ostajući bez fizičke snage, ali, dobro, hraniću se energijom Menhetna, centrom biznisa, pogledom na velelepne zgrade, ljude koji užurbano koračaju. Barem sam tako mislila. Izlazim iz posljednjeg prevoznog sredstva za taj dan i pogled mi hvata sve osim prethodno opisanih i očekivanih ukrasa. Grmi latino i hip-hop muzika iz svih automobila, polugoli ljudi šetaju ulicama, ispred zgrada, kao što je to kod nas običaj u ruralnijim dijelovima, borave mnogobrojne porodice, peče se roštilj, pjevaju, svađaju se. Gomila kofera i torbi se kretala između njih pitajući se da nije avion greškom sletio negdje gdje se i Kolumbo takođe greškom nasukao prije oko 500 godina. Nedostajao mi je moj momak. Osjećam dužnost da navedem naknadno saznanje da je to i te kako bio Njujork, prelijep u svojim različitostima – priča Anica.

View this post on Instagram

24/7

A post shared by Anica Petrović (@anicaa_ananas) on

Međutim, Božo je ipak uspio da dođe te su se zajedno zaljubili  u Njujork, a ponovo i jedno u drugo.

– Moj američki san je prije svega dobijena prilika da živim u gradu svojih snova i da izazove akademskog usavršavanja savladavam na engleskom jeziku. Ne bih rekla da je postao realnost, već da postaje realnost. To je jedan veoma uzbudljiv proces u kom se svakog dana upoznajete sa faktom da je u ovoj zemlji sve moguće. Dodala bih, i u ovom životu – kaže ova mlada žena.

Anica je postigla ono što malo ko od njenih vršnjaka može i da zamisli. Otisnula se u preduzetničke vode koje su je jako brzo odvele do obala Kine, klijenata iz Amerike, Singapura, Novog Zelanda. Njen nesvakidašnji put je počeo posvećenošću – i petljom.

Odlučila stvoriti vlastiti biznis

– Moja ambicija i radoznolost, navele su me da rano, još tokom studija, uplovim u profesionalno-korporativni svijet. Danas se bavim poslom iz svojih snova, a put do toga je bio ispunjen mnogim da i ne, koje sam izgovarala, ispostavilo se, u pravim trenucima. Naime, tokom 2017. u kojoj sam ima čak tri različita poslovna angažmana, u meni je sazrevalo saznanje da se ne uklapam u korporativni, pa čak ni agencijski poslovni kontekst. Takvi poslovni izleti su samo ubrzali moj odlazak u preduzetništvo. Kao ‘sama svoj gazda’ radeći u sferi digitalnog marketinga, počela je moja frilens karijera iz koje danas nastaje moja firma – priča za “Blic” Anica.

Na pitanje šta bi poručila mladim ljudima u Srbiji odgovara da je bitno prihvatiti da ne postoji univerzalna poruka, da se i mi i naše okolnosti mijenjaju, ali da je najbitnije da mladi budu obrazovani i slobodni, ma šta se dešavalo u Srbiji, kako bi jednog dana poruka mogla da bude: “Ostanite u Srbiji, razvijajte svoju individualnost u svrhu napretka zemlje iz koje ste” – zaključuje Anica.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije