Jedna od najvećih humanitarnih radnica prošlog vijeka, koja je spasila deset hiljada djece iz ustaških logora u NDH, bila je Diana Budisavljević (1891-1978). Austrijanka djevojačkog prezimena Obekser, udala se za hrvatskog Srbina dr Julija Budisavljevića. Od 1919. živijeli su u Zagrebu. Poslije operacije njemačkih i snaga NDH u Bosanskoj Krajini i na Kozari ljeta 1942. otpočela je akcije spasavanja oko 10.000 srpskih mališana iz ustaških logora.
Humanitarni rad Diane Budisavljević trajao je od odluke da osnuje svoju akciju, do trenutka kada je njenu kompletnu dokumentaciju nasilno preuzela OZNA. Ipak, nakon muka i opasnosti kojima se izlagala tokom rata, nakon brojnih bolesti, od kojih je, zbog toga, oboljela, kada je ratu napokon došao kraj, do vraćanja djece i spajanja porodica nije došlo. Ime i rad Diane Budisavljević praktično su nestali.
Glumica Jelena Puzić koja je ovaj komad postavila u okviru pozorišne trupe “Ispad”, rekla je za srpskainfo.com da su njeni motivi za ovaj komad bili Dijanino čovjekoljublje i naša olaka sklonost ka zaboravu.
-Najveća inspiracija da napravim predstavu o njoj bila je bespogovorna želja da se pomogne nekome od koga ne može da se dobije nikakva korist zauzvrat. Rijetki su ljudi koji se vode pravdom i istinom u životu i djeluju iz čistog čovekoljublja. Skoro da ih i nema rekla je Jelena Puzić.
Tekst za predstavu autorke Nine Džuver zasnovan je na Dijaninim ratnim dnevnicima, koje je vodila sve vrijeme tokom svoje akcije.
-Dijanina priča tjera nas da sagledamo sebe, svako pojedinačno, a onda i grupno: ovo što je ostalo od naroda koji se nekad zvao srpski. Da nije strašno, bilo bi komično do koje mere se odričemo svakoga ko bi mogao da bude svijetao primer, ko nas je bilo čime zadužio, bio dobar prema nama i bolji od nas. Umjesto da ta priča bude lekcija iz istorije, kojom bi se pozivalo na humanost, učilo iz sopstvenih grešaka, a neodričući se bilo kog dijela nacionalnog i kulturnog identiteta, svedena je na incidente poput ove predstave ili dodjele nekog ordena i ostalih ceremonija za skupljanje političkih poena. Želimo da podsjetimo na to herojsko djelo, koje nikada nije smjelo da bude zaboravljeno – rekla je Puzićka.
Odmah nakon rata pripadnici Ozne od Dijane Budisavljević oduzimaju kompletnu brižljivo vođenu kartoteku s fotografijama djece i zabranjuju joj dalji rad. Dijana je, razočarana i zaboravljena, otišla u rodni Insbruk, gdje je živjela do smrti.
-Zaključak koji se meni nametnuo pregledom istorijskih izvora bio je da je akcija bila smetnja hitroj izgradnji komunizma, socijalizma i bratstva i jedinstva. Dijana se kasnije vratila sa porodicom u Austriju, gdje je živjela do smrti, potpuno zaboravljena od strane onih koji su joj dugovali svoje živote. Pa samo isključivanje Dijane iz rada na kartoteci je primjer kako mi rješavamo probleme. Gurajući ih pod tepih u opštoj euforiji, sve dok taj tepih ne postane premali da pokrije svu prljavštinu i ona krene da izlazi na sve strane. A najarogantniji smo u svojoj nesposobnosti. Ova predstava je pokušaj da progovorimo, i to ne, kako bi moglo pogrešno da se protumači, o Hrvatima, ustašama, NDH. To su samo okolnosti u kojima se priča dešava i one su na savjesti nekog drugog, a ne našoj. Mi govorimo o jednoj od najzaslužnijih žena naše istorije i nepravdi koju smo joj nanijeli. Možda ćemo jednom nešto naučiti od učiteljice života, ali to definitivno nije ovaj trenutak – zaključila je mlada umjetnica.
Organizatori predstave su Kulturni centar Gradiška i Pokret Pozitivna Srpska, tekst je priredila Nina Džuver, dok je klavir svirala Sonja Lukić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu