Pol Ralf (4), Don (2) i devetomjesečna Samanata, ubijeni su 1973. kod kuće u Vusteru, gdje je Mekgrivi živio kao stanar.
Čuvao je djecu dok je njihova majka Elsi Uri, tada poznata kao Doroti Ralf, bila na poslu u lokalnom pabu, a njen suprug nije bio kod kuće. Pola je zadavio, Donu je prerezao vrat, a Samanta je umrla od posljedica frakture lobanje.
Poslije zločina, nabio je njihova tijela na komšijsku gvozdenu ogradu, a jedini razlog što je sve to uradio navodno je bilo Samantino neprekidno plakanje.
Izvještaj Odbora za uslovno oslobađanje od kraja prošle godine sadrži iskaz Elsi Uri, u kome je opisala posljedice koje su ubistva imala na nju i “imaju i dalje”. Međutim, takođe se navodi da se Mekgrivi značajno promijenio od 1973. do danas i da prihvata punu odgovornost za svoje postupke. Psiholog je naveo niz činilaca koji navodno ukazuju na to da je malo vjerovatno da će ponovo počiniti zločin, jer je “poboljšao samokontrolu i naučio da ostane smiren u stresnim situacijama”.
To je bilo užasno. Uradio sam to, ali to nisam bio ja, kako sam samo mogao? – izjavio je poslije ubistva.
Elsi Uri, međutim, smatra da je minimalna kazna za takav zločin trebalo da bude 60 godina, kao i da je činjenica da će mu biti zabranjen prostor području gde ona stanuje “donekle smiruje, ali da ipak nije fer što je pušten poslije svega što je uradio”.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu