Sve zemlje svijeta se više od godinu dana bore s kovidom 19 i pokušavaju da stave epidemiju pod kontrolu. I pored svih nedoumica, pravnih, socijalnih i medicinskih problema, ističe dr Jandrić Kočić, samo suzbijanje epidemije neke bolesti za koju postoji efikasna vakcina počiva na nekoliko vrlo logičnih, jednostavnih principa, koji u svijetu u kom živimo nisu jednostavni za sprovođenje.
Širi se kao požar
– Princip broj jedan – vakcinacijom zaštiti najosjetljivije, one koji će imati tešku kliničku sliku, preduprijediti komplikacije i smrtne ishode. U ovaj prioritetni dio stanovništva spadaju osobe sa već poljuljanim zdravljem i oni čiji je imunosistem poremećen ili promijenjen. To su mahom stariji, oboljeli od malignih, kardiovaskularnih, autoimunih i plućnih bolesti, osobe sa šećernom bolešću, trudnice i drugi – navodi dr Jandrić Kočić i dodaje da najrizičniju grupu čine osobe smještene u domove za stare, gdje se oboljenje širi poput požara, ugrožavajući zdravlje i živote, piše Kurir.
Osim teške kliničke slike nakon zaražavanja, objašnjava doktorka, postoji i druga nepovoljna okolnost – osobe sa hroničnim bolestima i stariji često imaju slabiji i/ili nefunkcionalan imuni odgovor na vakcinaciju, te i su, i poslije imunizacije u izvesnom stepenu podložne obolijevanju.
– Virus može da probije njihovu odbranu, te oni obolijevaju, na sreću uglavnom sa znatno lakšom kliničkom slikom. Stoga, da bi se dodatno zaštitile takve osobe, potrebno je stvoriti im sigurno okruženje vakcinisanih članova porodice i najbližih ukućana. Ovo, takođe, važi za porodicu i najbližu okolinu trudnica, čije je zdravlje, kao i zdravlje ploda, ozbiljno ugroženo u slučaju zaraze – napominje dr Jandrić Kočić.
Princip broj dva – učiniti da oni koji imaju najveću vjerovatnoću da se zaraze i da zaraze druge budu nedostupni za virus.
– Na taj način se koče glavni „motori“ epidemije – osobe bez simptoma koje imaju veliki broj kontakata i mogu da prošire zarazu na veliki broj ljudi. U ovu prioritetnu grupu za vakcinaciju spadaju svi koji se bave javnim poslovima – zdravstveni radnici, policija, prosvetni radnici, novinari, radnici komunalnih i ostalih službi… Druga, veoma značajna kategorija su mladi – mlade, zdrave osobe ostvaruju više socijalnih kontakata (na poslu, školi, izlascima i druženjima), te je vjerovatnoća da se zaraze veća – ističe dr Jandrić Kočić.
Mladi, nastavlja epidemiološkinja, zahvaljujući dobrom imunosistemu, često nemaju simptome ili su ti simptomi zanemarljivi, kao što su kratkotrajna malaksalost, glavobolja, laki bolovi u mišićima i slično.
– Naoko zdrave, ove osobe mogu biti zarazne za svoju okolinu. Nerijetko se dešava da najmlađi član porodice zarazi ostale članove. Mladi su naklonjeniji društvenim mrežama i virtuelnom traganju za činjenicama, često od pogrešnih izvora i na pogrešnom mjestu. Kao što nema gašenja pandemije bez rješavanja krize u svim, pa i najsiromašnijim zemljama svijeta, tako nema smirivanja epidemije većeg odziva mlade populacije. Mladi su budućnost, u bukvalnom i u prenesenom značenju – ističe dr Jandrić Kočić i zaključuje:
Podjele
– Najtragičnija posljedica ove pandemije je nepovjerenje u vakcinaciju, meru koja je spasla milione života i zbog koje je većina nas tu gdje jeste. Pandemija je podelila svijet na vakcinisane i nevakcinisane, maskere i antimaskere, umjesto da nas ujedini kao čovječanstvo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu