Kolumne

Možda bi nam i bilo bolje

U novu školsku godinu svi banjalučki osnovci su zakoračili sa besplatnim udžbenicima. Prvi put u istoriji Banjaluke.

Možda bi nam i bilo bolje
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Roditelji, lišeni stresa oko kupovine hrpe knjiga i odvajanja prilično visoke sume od ispodprosječnih plata, prihvatili su ovu olakšicu objeručke. Pohvalili su ovaj čin i građani koji su davno iškolovali svoju djecu, nastavnici, ljekari, ugostitelji, trgovci… ljudi koji se raduju pozitivnim promjenama, ne mareći odakle one dolaze!

Dočekali su i penzioneri da ih neko pogleda. U avgustu su kupovali mjesečne karte za javni prevoz po 20 odsto nižoj cijeni, a ako je vjerovati riječima gradske administracije, ova olakšica je put ka potpuno besplatnom prevozu. Pohvalili su ovaj čin građani različitih generacija… ljudi koji se raduju pozitivnim promjenama, ne mareći odakle one dolaze!

“Raskrsnica smrti” u Dragočaju dobila je nedavno priliku da izgubi taj epitet. Čekali su mještani ovog dijela Banjaluke godinama na to, pa i dočekali. Pohvalili su ovaj korak svi savjesni građani koji se raduju pozitivnim promjenama, ne mareći odakle one dolaze!

Počela je izgradnja parka na Banjalučkom polju, osvanuo je park u Rosuljama, niče replika fontane koja je nekada bila simbol Parka „Petar Kočić“… Pohvalili su ove projekte Banjalučani nostalgičari koji žele da njihova ljepotica zadrži epitet „grad zelenila“, ne mareći za to ko je zaslužan za ove ideje.

Pročitajte još

A onda, kada glasove razuma nadjačaju glasovi ogorčenosti i nezadovoljstva, na snagu stupe i političke konotacije, pa tako svaka pozitivna priča biva ukaljana. I to uglavnom putem polupismenih objava na društvenim mrežama.

Predvidjela su gospoda komentatori već i nekvalitet besplatnih udžbenika, prokomentarisali beznačajnost popusta na mjesečne karte (jer šta su dvije, tri marke), odbacili potrebu za parkovima i zelenilom. Jedni umjesto parkova traže fabrike, a drugi, ipak, negiraju tu potrebu „jer nema ko raditi“… Ni “raskrsnica smrti” nije bila lišena političkih boja, pa je prošla kroz igru mešetarenja, preuzimanja zasluga, pronalaženja zamjerki, prebacivanja odgovornosti.

I tako u nedogled.

Pršti nezadovoljstvo poznatog i nepoznatog porijekla, pozitivni primjeri se sortiraju po ovim ili onim zaslugama, pa se negdje usput izgubi suština.

Nagomilana ogorčenost nas je toliko uzela pod svoje, pa gušimo i svaki tračak svjetlosti. U svakom dobru pronalazimo loše.

A ako bismo bar malo izašli iz čahure nezadovoljstva i pustili dobrom da ostane dobro, možda bi nam i bilo bolje.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije