Osuđen je na 7 godina zatvora, a u kaznu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru, počev od 5.3.2020. godine, kada je lišen slobode, pa do upućivanja u Zavod za izvršenje krivičnih sankcija.
Takođe, obavezan je da oštećenoj na ime naknade zbog duševnih bolova zbog povrede ljudskog dostojanstva isplati iznos od 300.000 dinara, u roku od mjesec dana od pravosnažnosti presude, pod prijetnjom izvršenja.
Produžen mu je pritvor do upućivanja u Zavod za izvršenje krivičnih sankcija iz razloga postojanja osnovane bojazni da bi u slučaju da se nađe na slobodi u kratkom vremenskom periodu mogao ponoviti djelo i zbog uznemirenja javnosti.
Sud je prihvatio iskaz oštećene koji je dala kada je saslušana kao posebno osjetljivi svedok u istrazi (u posebnoj prostoriji, Skrin sobi, Višeg suda u NovomSadu). Iskaz je jasan, detaljan, iskren i u skladu sa materijalnim dokazom u vidu dnevnika koji je djevojčica vodila i povodom čijeg pronalaska u školi je krivični postupak i otpočeo.
Tim vještaka sudske psihijatrije i psihologije je našao da je maloletna oštećena sposobna da da vjerodostojan iskaz i da nije sklona konfabulacijama, a sud je odbio predlog odbrane da se oštećena ponovo sasluša na glavnom pretresu štiteći interese djeteta jer bi i prema nalazu tima veštaka to za nju predstavljalo ponovnu traumatizaciju.
Kako se navodi u presudi, maloletna oštećena, iako izuzetno inteligentna, jeste dijete koje razumljivo nema pravnička znanja, pa sud njen iskaz, suprotno navodima odbrane okrivljenog, nije cijenio kao vid osvete niti manipulacije, jer ista ne zna da razlikuje oblike izvršenja krivičnih dela, pa je sasvim sigurno da nije namjerno i lažno navela da je okrivljeni, pored brojnih radnji koje nedvosmisleno imaju obilježje nedozvoljenih polnih radnji, preduzeo i radnju koja po pravnoj kvalifikaciji odgovara upravo krivičnom djelu za koje je i oglašen krivim, a to je obljuba sa djetetom u pokušaju.
Da je htjela da ga nesonovano i namerno tereti lažnim iskazom, daleko bi bilo izvesnije da je u konkretnim okolnostima „izmislila“ svršen oblik tog krivičnog djela a ne u pokušaju.
– Radi se o produženom krivičnom djelu u čiji sastav ulazi više radnji izvršenja istih i istovrsnih krivičnih djela, obuhvaćenih jedinstvenim umišljejem okrivljenog, usmerenih prema istoj oštećenoj iskorišćavanjem istih teških socijalnih i ekonomskih prilika, kao i poverenja njene porodice, jedinstvo prostora u kome je produženo delo vršeno, a koje je kvalifikovano shodno najtežem izvršenom krivičnom djelu, a to je obljuba sa djetetom u pokušaju.
Sud je odbranu okrivljenog prihvatio u smislu da je on nju primao u svoju kuću – vikendicu, da joj je davao na korišćenje svoj mobilni telefon i tablet, da je podučavao i sa njom razgovarao, što i oštećena navodi, ali ne prihvata da nije vršio sve te polne radnje prema djetetu u cilju zadovoljenja svog polnog nagona, naprotiv, utvrđuje ih upravo onako kako to oštećeni detaljno opisuje.
Razumljivo je da nije bilo drugih lica neposredno prisutnih kada se to dešavalo, te da nema očevidaca samih inkriminisanih događaja, ali to je uobičajeno za ovakva krivična djela. Kako nije bilo fizičkih tragova jer ni nije bila primenjivana sila, nema ni materijalnih dokaza u tom pravcu. To međutim, ne umanjuje uvjerenje suda koji je van razumne sumnje utvrdio da su se inkriminisane radnje dogodile.
Djevojčica se vraćala kod okrivljenog u kuću, ali vođena svojim dječijim motivima uslovljenim teškom materijalnom i porodičnom situacijom, a okrivljeni je to zloupotrebio. Kako to tim vještaka navodi, postepeno je prijevremeno uvodio u svijet seksualnosti, a po sudskopsihijatrijskoj literaturi, upravo je razlika između pedofila i silovatelja u intenzitetu ispoljavanja agresivne šarže, gdje pedofil djeluje kao „dobronamerni čikica“, a silovatelj je agresivan gotovo kao ubica.
Za ovo krivično djelo je predviđena kazna zatvora od 5-12 godina, a sud je okrivljenog osudio na 7 godina, cijeneći sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti pa tako od olakšavajućih njegove porodične prilike, korektno držanje pred sudom, činjenicu da se formalno smatra neosuđivanim i da je najteže od izvršenih krivičnih djela ostalo u pokušaju.
Od otežavajućih pak je cenio da je okrivljeni 54 godine stariji od oštećene, da je ona imala 11-12 godina a on 65-66 godina u vrijeme izvršenja djela, da je okrivljeni uživao visok društveni ugled kao ljekar i sudski vještak, da je položio Hipokratovu zakletvu kojom se obavezao da će se etički ophoditi prema životu i zdravlju, ne samo svojih pacijenata već i van službe, da je usled tog društvenog statusa uživao poštovanje i povjerenje društvene zajednice i komšija, a da je sve svoje socijalne prednosti zloupotrebio da izvrši ovo teško krivično djelo i to u trajanju od gotovo 2 godine.
Ceneći okolnosti na strani oštećene o kojima se detaljno izjasnio tim veštaka, kao i aktuelnu sudsku praksu, sud je mlt.ošt. dosudio naknadu nematerijalne štete zbog duševnih bolova u iznosu od 300.000,00 dinara.
Prema okrivljenom je produžen pritvor razloga postojanja osnovane bojazni da bi u slučaju da se nađe na slobodi u kratkom vremenskom periodu mogao ponoviti delo jer je osuđen za delo u produženom trajanju koje obuhvata više protivpravnih radnji u periodu od skoro 2 godine, a suprotno navodima odbrane sud nalazi da i dalje postoji uznemirenje javnosti u vezi sa ovim djelom i okrivljenim koje se i dalje medijski prati i koje i dalje izaziva zaprepašćenje javnosti upravo zbog specifičnosti konkretnih okolnosti, a koje bi moglo ugroziti nesmetano i pravično vođenje postupka do njegovog pravosnažnog okončanja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu