Istaknuti glumac se prisjetio početka svoje karijere, govorio o detinjstvu, porodici, danima koje je proveo na Dorćolu, ali i najvećoj tragediji.
Tri godine stariji brat bio je, kako je istakao, njegova sušta suprotnost.
– On je i kao dječak bio miran, staložen, povučen, dok ja nisam bio takav. Razlikovali smo se i fizički. Bio je „dugajlija“, visok skoro dva metra, a ja sićušan. Za razliku od njega uvijek sam izvodio neke „kerefeke“- rekao je Pele, prenosi Blic.
‒ Prvo je poginuo brat, pa je umro tata, i na kraju je 2013. godine preminula i mama. Dok je tata bolovao sve vrijeme sam radio, išao sam na fakultet i igrao predstave, ali sam ih redovno obilazio. Kada se mama razboljela, mjesec dana je ležala u bolnici „Sveti Sava“, gdje sam odlazio svaki dan. Na dan sahrane igrao sam komediju. Malo je teško da se čovjek „prebaci“, ali to je život.
Najveći stres doživio je kada su ga, uoči izlaska na scenu, obavijestili da mu je poginuo brat, koji je tada imao 31 godinu.
‒ Nije bilo mobilnih telefona, neko je zvao pozorište da javi. Igrali smo „Kolubarsku bitku“ u kojoj sam imao dvije-tri scene. Pitao sam Mišu Janketića da li može predstava bez mene, samo me je gledao, a onda rekao: „Može, može, može“. Izašao sam iz pozorišta, sjeo u krntiju koju sam tada vozio i otišao ‒ ispričao je Pele.
‒ Nikada čovjek ne dobije nešto što ne može da podnese ‒ poručio je na kraju.
‒ Izdrži se nekako. U prvom trenutku ne osećaš ništa. Kao kad se posiječeš pa ne boli odmah, već odloženo. To je mehanizam samoodbrane. Kasnije sam se osvijestio, prvo je stigao bijes, pa tuga.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu