Društvo

Na ivici siromaštva živi 1,8 MILIONA LJUDI: Prodajemo na ulici da bismo ŠKOLOVALI DJECU

Mjere štednje koje je Vlada Srbije počela da uvodi od 2012. godine ugrozile su neka od osnovnih socijalnih i ekonomskih prava građana, jedan je od zaključaka Inicijative A 11. Izvještaj ove Inicijative ukazuje i na to da se u Srbiji vodi nedovoljno efikasna borba protiv siromaštva, ljudi iz marginalizovanih grupa teško dolaze do zdravstvene zaštite, dok više od 70 odsto domaćinstava u Srbiji ima probleme sa plaćanjem troškova stanovanja.

Na ivici siromaštva živi 1,8 MILIONA LJUDI: Prodajemo na ulici da bismo ŠKOLOVALI DJECU
FOTO: N. PAVLOVIĆ/RAS SRBIJA

Pored nekih ljudi većina vas, vjerovatno, prolazi svakodnevno. Nekada, vjerovatno, pomislite da su sami krivi za to što i na minus deset i na plus 30 prose, prodaju svoje uspomene ili ono što su našli u kontejneru. Njih je uglavnom gubitak bolje plaćenog posla, bolest ili splet društveno političkih okolnosti tu doveo, prenosi N1.

Tako je i sa ovim penzionerom. Na račun mu stiže 26.000 dinara. Nešto daje za kredit, nešto za komunalije, pa njemu ne ostane skoro ništa. Operisao je srce, više od 1.000 dinara daje na lijekove i sve što želi da izbjegne sada je kazna za uličnu prodaju.

Primoran sam da izlazim ovdje da zaradim koji dinar. Baba mi nigdje ne radi i ona ide na dijalizu zbog problema sa bubrezima. Dodatno plaćam za moje lijekove, a za nju da bog sačuva – kaže ovaj penzioner.

Nešto dalje od njega, svoju tezgu ima i Katica Demirović, kojoj je ulična prodaja jedini izvor prihoda. Vrlo često, dio njenog radnog dana čini bježanje od komunalne policije.

– Mi nemamo nikakva prava. Cijeli dan se ganjamo sa komunalnom policijom, da bismo školovali našu djecu i da zaradimo parče hljeba – rekla je Katica.

Mjesečno zbog nelegalne prodaje mora da plati i po tri kazne od 15.000 dinara.

– Bitno da ne idem da kradem, pošteno radim, navikla sam. Bolje da me juri komunalna, nego policija da mi dođe i uhapsi me – dodala je.

Uvjerava da kaznu uvijek otplati, jer može na rate.

– Non stop nas juri inspekcija, komunalna dolaze ovdje, uzimaju nam robe…Pozajmimo pare od nekog drugog i radimo i vraćamo i plaćamo kazne – priča Demirović.

Ovo dvoje ljudi nekada zarade 300, nekada 1.000, a nekada ni dinar. Sebi mogu da priušte samo puko preživljavanje.

Istraživanja iz 2018. godine pokazuju da tako u Srbiji živi oko milion i 800 hiljada ljudi, ističu iz Inicijative za ekonomska i socijalna prava A 11.

Navode da Srbija nema sveobuhvatnu strategiju za borbu protiv siromaštva, da se donose samo parcijalna rješenja koja onda daju i takav rezultat, poput Uredbe Vlade Srbije iz 2014. godine po kojoj korisnici novčane pomoći moraju da obavljaju društveno koristan rad.

– Pomenuta Uredba o mjerama socijalnog uključivanja korisnika novčane socijalne pomoći nije donijela ništa drugo osim toga da je jedan određeni broj ljudi isključila iz sistema socijalne zaštite, a one druge, koji su ostali u njemu, natjerala da besplatno odrađuju svoju socijalnu pomoć zato što je sada prihvaćena teza da su ustvari ljudi koji su korisnici socijalne pomoći neka vrsta društvenih parazita koji žive na našoj grbači – kaže Danilo Čurčić, koordinator A11 inicijative za ekonomska i socijalna prava.

Ni ostale mjere države protiv siromaštva u Srbiji nisu dale dobru, sistemsku podlogu za to da se ono iskoreni, dodaje Ćurčić.

Podsjeća i da po isteku Strategije za smanjenje siromaštva – nova nije donijeta.

Međutim, da bi se promjena u pogledu stepena siromaštva jednog društva desila, Ćurčić kaže da je prije svega potrebna promjena shvatanja obaveza države prema njenim građankama i građanima.

(Blic)

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije