Teško djetinjstvo, nagla popularnost u estradnim vodama, boravak u zatvoru, najteže bolesti, povratak u svoj mir, u razgovoru za domaće medije otvorila je dušu o svim ovim temama.
– Ako vas zanima, kako se trenutno osjećam, moram vam priznati da sam se jako potresla. Išla sam ka parkingu i vidjela sam čovjeka od 65 godina kako besomučno udara u glavu svoju majku, staricu. Ja ga pitam što to radiš, on me mršne. Odmah sam nazvala policiju. Ja ne mogu da vjerujem. U kakvom mi surovom svijetu živimo. Strava i užas.
Ivana je progovorila o zdravstvenim problemima.
– Operisala sam žučnu kesu, sada sam dobro. Posle pritvora me napalo sve, od depresije do svega i svačega. Ja sam nakon izlaska iz pritvora dobila šlog, ali tranzitni, nisam imala posljedice. To nije sve što me je zadesilo. Na kraju suđenja sam dobila rak, ali mi je otkriven u ranoj fazi, tako da sam s te strane imala sreće. Žučna kesa mi je pukla u Urgentnom centru. I tad sam imala sreće, ljekari su odmah reagovali. Ja sam dobar čovjek, zato me i Bog čuva.
Pjevačica je progovorila i o pritvoru.
Ja sam bila u istrazi u pritvoru, zabranjen mi je bio kontakt sa svima osim sa onima s kojima sam bila u ćeliji. To je najvažnije u pritvoru s kim te stave u sobu. Bila sam sa ženom koja je osumnjičena za ratne zločine. To je bilo jako traumatično iskustvo. Njoj su doktori ustanovili akutnu psihozu. Držali su je u specijalnoj bolnici u okviru zatvora. Imala je vrlo ozbiljnu dijagnozu. Nisam mogla spavati mirno. Žene su dosta drugačije nego muškarci. Mi koji smo odgovarali za djela iz privrede, koji smo bili na Specijalnom sudu, to je više fensi priča.
Pored nje u pritvoru sam bila i s profesorkom iz Indeks afere, pomoćnicom ministra. Tu nije bilo nekih fizičkih obračuna. Bili smo jako često u medijima, pa smo s te strane imali privilegiju. Mediji su nas čuvali. Udarila sam jednom prilikom prst na nozi i odmah sam davala izjavu da me niko nije napao, jako se vodilo računa. S te strane nisam imala problem. Problem je bila ta zatvorenost i kad čovjeku onemogućiš slobodu to ostavlja posljedice zauvijek. Od 2007. godine do 2008. sam bila u pritvoru. Ja i dan-danas imam osjećaj kao da je to bilo juče. Cijeli život znaš da nisi slobodan, da si samo jedno zrno u pijesku i da možeš nastradati jako lako.
Ja ću jednog dana napisati knjigu o tome šta sam proživjela u pritvoru. Mene su tog dana, kad je ona pravila haos, prebacili u drugu ćeliju, ja sam njeno ludilo posmatrala. Rekla mi je “majku ti je**m, vidjećeš ti”. U jednom momentu ulaze komandiri sa pendrecima da je prebace u zatvorsku bolnicu, a ona im kaže “nemojte me, molim vas”. Totalno je promjenila boju glasa. Ona je pucala čovjeku u glavu, za to je bila osuđena, ali ja mislim da se ona tamo dokazivala. Sada je na slobodi – istakla je ona.
– U ćeliji do mene je bio Tojagić, čovjek koji je osuđen zbog pokušaja ubistva Zorana Đinđića. Bio je jako korektan. Predstavila sam mu se i pitala sam ga ima li me u nekim novinama. On mi je rekao lijepo izgledaš, ima te u svim novinama. Vidjela sam ga samo jednom, kad su me odvodili, onda sam bacila pogled, on se zakačio za rešetku. On je negirao da ima veze sa zločinom, mada i nisam nešto puno ulazila u tu temu. Imala sam prilike da sretnem Legiju i Zvezdana, ali sa njima su bili strogo zabranjeni kontakti. Svačega je bilo u pritvoru. Ljudi sa margine, ljudi koji slome izlog da prežive zimu… Ja sam bila ubjeđena da su svi nevini. Jedna žena je jako kašljala, molila sam komandirku da joj pošalje antibiotik da joj pomogne. Nisam znala da je ona narkomanka koja se skida sa droge. Ana Filipović, koja je izvršila gnusni zločin nad malom kćerkicom, takođe je u tom periodu bila u pritvoru. I dalje je pričala o kćerki kao da je živa. Ko zna šta je ona proživjela. Njen otac je bio inspektor za krvne delikte. To što je uradila je neoprostivo. Naposljetku su je smjestili sa nama, jer se zna da mi nismo agresivne. Bilo je svakakavih situacija… Babe koje ubiju dedu poslije 30 godina zlostavljanja – prisjetila se Ivana.
Ivana je progovorila i o muzičkoj karijeri.
– Ja sam radila u Njemačkoj turneju Dragane Mirković, kada je ona bila na vrhuncu. Pjevala sam i sa Tomom Zdravkovićem, Tozovcem, Šabanom Šaulićem. Toma je bio jako fin, ali tužan čovjek, djelovao mi je jako nesrećno. Tozovac je bio jedan boem sa velikom širinom, interesantan, harizmatičan. A Šaban je bio zvijezda, tako se i držao. Svi su oni bili zvijezde. Žao mi je što se ne čujem s Draganom, nemam njen kontakt. Ona je izuzetna osoba, sigurna sam da bi se obradovala kad bi joj se javila. Ja sam novosadska pjevačica, prva sam uvela turbo folk u grad. Nikad nisam bila preopterećena estradom. I nisam dio nje – zaključuje pjevačica.
Evo čime se danas bavi
– Sada sam menadžer za odnose s javnošću. Napisala sam diplomski rad komuciranje u uslovima izolacije u Centralnom zatvoru. Inače sam predsjednik Udruženja slikara LIKUM. Kada se zaželim muzike, snimim neku pjesmu, poput pjesme “Vuk”, koju sam otpjevala na tri jezika, srpskom, ruskom i engleskom – navodi ona.
Pjevačica je postala tetka.
– Tako je, ja nemam djecu. Takav mi je posao bio, predinamičan. Nisam imala potrebu za tim. Međutim, kad je moja sestra rekla da želi da postane majka, ja sam rekla da ću joj pomoći. I onda sam se našla u situaciju u kojoj ne znam ništa, ali sam se borila da naučim. Toliko sam mrtva umorna, ali srećna. Ništa me u životu nije ovoliko učinilo srećnom – kaže Ivana.
Otkrila je da li se kaje zbog nečega.
– Napravila sam jako puno grešaka, ali se ne kajem. Nisam iskoristila sve šanse koje su mi ponuđene. Na primjer moja pjesma “Pusti me” je bila druga pjesma na listama iza Cecinog “Beograda” 1997. Ja sam mogla da napravim mnogo ozbiljnu karijeru, ali jednostavno gušilo me je to sve. Sebe zaista nisam doživljala kao dio estrade. Moj život je do te mjere bio dinamičan, bez obzira na sve teške trenutke, da ga ne bih mijenjala ni sa kim. Ja sam srela dosta svojih kolega koji su jako popularni, puni para, ali užasno nesrećni. Ja sam gradila karijeru, dok me je to zanimalo – zaključuje ona, prenosi Kurir.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu