Hronika

“Na mojoj PJEVAČKOJ GRBAČI živi čitava industrija”: Veliki intervju Šabana Šaulića iz 1981, OVAKO je legendarni pjevač govorio

Jedan od najzapaženijih intervju Šabana Šaulića koji je dao 1981. godina ticao se njegove popularnosti koja je već tada bila vanserijskih dimenzija. Kao predstavnik folk muzike zarađivao je više novca od tada najpopularnijih sastava kao što su grupa “Bjelo dugme”, “Srebrna krila” ili pjevač Zdravko Čolić.

“Na mojoj PJEVAČKOJ GRBAČI živi čitava industrija”: Veliki intervju Šabana Šaulića iz 1981, OVAKO je legendarni pjevač govorio
FOTO: RAS/RAS SRBIJA

Kao predstavnik ovog eštablišmenta, Šaulić se izdvojio na pijadestaletu i postao miljenik nacije.

U intervju koji je u maju 1981. godine dao za magazin “Zdravo” novinaru Dejanu Lučiću, Šaulić je bez problema otkrio zbog čega je napustio PGP i kako su prema njegovim riječima izgubili “zlatnu koku”, da je završio samo osnovnu školu, kao i to zbog čega su ga u to vrijeme poredili sa Vukom Stefanovićem Karadžićem.

Ovaj intervju prenosimo u cjelosti.

Maj 1981: Labudovo brdo, Šaban i Gordana Šaulić, piše na vratima. Otvara mi guvernanta. Ulazim u muzički kabinet.

Remi Marten ili Čivas? – pita ljubazno.

Dvije slatke kćerkice igraju se sa videorekordeom, pjevaju sa tetka Zoricom Brunclik. Guvernanta me ostavlja. Šaban se dotjeruje. Čekam. Pojavljuje se lijepa Gordana Šaulić, terazijsko dijete. Sima mi drugo piće. Čekam. Šaban se dotjeruje. Gledam po sobi, kao dokona domaćica. Namještaj je stisli. Tabelete sa crvenom šarom. Na zidu slika Šabana Šaulića u ulju. Očigledno poklon nekog narodnog umjetnika. Regla veliki, na njemu mnoštvo zlatnih ploča. U vitrini kristalne čaše. Pogledom tražim knjige. Vidim ih u uglu. Šest komada, boje pastelnodrap.

Čekam već pola sata. Šaban se najzad pojavljuje. Visok oko 167 santimeara. Prijateljski se osmjehuje. Lažne su priče da je tupe (umetak kose) kupio od Duška Lokina. Isti je samo model. Čekanje se isplatilo. Šaban Šaulić, bosonog, tj. u čarapama, sjeda da razgovaramo.

“Tehniks” zvučni stub se čuje. Gordana Šaulić, idejni vođa “pablik-rilejšna” (odnosa sa štampom) vodi računa kako teče razgovor.

Pitam Šabana Šaulića da li je istina da on pravi veći novčani promet nego Čolić, Dugmići i Krila- zajedno?

-Do sada je bilo tako!

Jugoslovski statističari tvrde da ste zaradili u vašoj karijeri oko 2000 miliona starih dinara. Vjerovatno vam je teško da to priznate. Ljudi su ljubomorni.

– Pravo da vam kažem, ja mislim da ih je bilo oko hiljadu, za ovih 12 godina. Možda je i tako, kao što vi kažete, ko će to znati. Pare dolaze i odlaze. Dobijao sam ih u više navrata. Milioni su relativna stvar. Imam ja veliku familiju, moram da je pomažem. Znate kako bi bilo da to ne činim. Bio bih najgori na svijetu. treba shvatiti neke stvari: ja nisam plaćen iz nekog budžeta, od “nečijih” para, novac koji primam ja zarađujem u pjevačkoj areni ravnopravno, sa hiljadama drugih. Ko je najbolji, najtraženiji na tržištu, postiže najveću cijenu. Svako pošten to mora da shvati. Na mojoj pjevačkoj grbači živi čitava industrija…

Foto: Milan Pilipović/RAS Srbija
Foto: Milan Pilipović/RAS Srbija

Da li, Šabane Šauliću, imate povjerenja u naš dinar, u njegovu stabilnost, mislite li na neku novu devalvaciju?

– Prživjeću to, onu prošlu sam brzo nadoknadio

Da li vam je “gaža” na koncertima 3 stara miliona za 3 pjesme?

– To je čišta laž koja me je uvijek nervirala. Ja uvijek pjevam po 5-6 pjesama. Narodu ne mogu da uskratim zadovoljstvo. Sa tri pjesme bih ga samo popalio. Publici treba dati vremena da se stiša, da se zadovolji…

Priča se da komponujete već godinana, a da ne znate note…

– To je, na žalost, tačno! Ja sam kao slikar naivac, bogomdan umjetnik. Evo, obećaama, naučiću čim stignem…

Đorđe Novaković je izjavio u listu “Zdravo” da niste sve vi komponovali što ste i potpisali. Iz sjenke za vas komponuje Zdrenko Runjić.

– Tog džentlmena sam jedanput vidio, ličio mi je na Mišu Kovača. Pet riječi nismo prozborili, ali rekao bih da on to ne bi bio u stanju! Ne može svako da komponuje narodnjake koji bi se prodavali u tolikom tiražu.

Što komponujete i otpjevate sve se pozlati?

– Da, tako bi moglo da se kaže. Mada mi se čini da je negdje 1970. godina ploča sa “Ilidže” ostala bez zlata. Falilo je nekoliko stotina primjeraka.

Možda se i to prodalo!

– Možda sam dobio i zlatnu ploču, šta znam, nemam vremena da vodim knjigovodstvo.

Pokušajte da se sjetite koliko zlatnih ploča imate?

– Dobro, da vidimo… Negdje oko 40 ili 50!

Pesma “Dođi da ostarima zajedno” prodata je samo do 1978. godine u 400.000 primeraka, a do sada?

– Vrti se negdje oko 500.000 ploča, a kaseta je oko 200.000 – 300.000, LP ploča je otišlo u jedno 300.000. To je apsolutni rekord u istoriji jugoslovenske disko produkcije.

Imam utisak da biste željeli da se oprobate i kao zabavnjak.

– Moja pjesma “Dva goluba bela” bila je vrlo blizu zabavnoj muzici. Moja bivša kuća PGP je žarko željela da ja odem na Opatijski festival. Međutim, ja sam odbio. Ne želim da svaštarim.

Pronašao sam podatak da vi, kao Vuk Karadžić, idete po narodu i skupljate stare pjesme, spasavate ih od zaborava.

– Pa, ne idem baš po selima kao Vuk. U Šapcu, na Kamičku, ima jedna pjevačka legenda. Zove se Memiš Gordić. Pjevao je i svirao sa Cicvarićem. Zna stotine, možda i hiljade pjesama. Taj divni čovjek bio je moj prvi učitelj. Držao mi je lekcije o dinamici, o pravilima disanju, o svemu. Priznajem da sam ga na početku karijere imitirao.

Svojevremeno su vas slikali u carskoj odeždi, osjećate li se zaista tako?

– Ne opterećujem se time, šoubiznis je smiješna rabota, svašta se radi. Neki put i protiv volje. Mora se…

Neki disk-džokeji tvrde da se sve više dopadate intelektualcima. Govore da postajte nacionalna baština…

– Pa, sve se mijenja, kao što reče neki moj kolega, ljudi se navikavaju i prihvataju me. Drago mi je što mi se publika širi. Vjerovatno sam zaslužio svojim radom. Ima dosta novog što sam ja unio u novokomponovanu muziku narodnog žanra. Za to su zaslužni i moji saradnici. Recimo, Rade Vučković, sjajan pjesnik, pa Dragan Knežević, dirigent Doma garde. Nacionalna baština još nisam, ali kroz pedeset godina…

FOTO: Ringier
FOTO: Ringier

Narod će govoriti da je to bilo doba kad je pjevao Šaban Šaulić, kao što se sada kaže, to je bilo doba Cicvarića.

– Meni je drago da sam Cicvarićev nasljednik.

Vi pjevači ste u najamnom odnosu sa prodkcionim kućama.Svi čute i trpe, boje se da ne budu uništeni. Vaša tiražnost dala vam je snage da počnete da se bunite, da tražite rješavanje socijalnog statusa. Sada ste anatemisani!

– U pjevačima tinja ogromno nezadovoljstvo. Nije sve u honorarima, u nekoj silnoj lovi. Uostalom, nemaju svi mnogo para. Socijalno moramo svi da uplaćujemo, a to je po 500 – 600 hiljadarki mjesečno. Samostalnost je mač sa dvije oštirce. Frka koja je nastala oko mene je potpuno normalna. PGP je izgubio svoju koku koja je nosila zlatna jaja. Sada je na njima da kukaju kada nisu htjeli da nađemo zajednčki jezik. Meni je svejedno gde ću raditi, ko će zarađivati na meni. Njima nije. Kažu da nisu mogli da me zaposle jer nemam muzičku akademiju. Imam samo osnovnu školu, ali i talenat koji vrijedi. Što sada ne odu na tu toliko važnu Akademiju da nađu nekog ko će da im pjeva, nekog školovanog?

Za mnoge mlade ljude vi ste svetao primjer kako se u životu može uspjeti bez škole.

– Istina je takva. Međutim, bilo bi nepredagoški kada bi djeci preporučili da ne idu u školu. Jedan je Šaban Šaulić. Moglo je lako da se desi da ja ostanem samo kafanski pjevač kao Perkan, na periferiji Šapca.

Novica Negovanović, pjevač, glavni je urednik vaše nove kuće “Jugodisk”. Sve mi se čini da vi tu slijedite onu ideju: “Fabrike radnicima” u nekoj vašoj varijanti: “Fabrike ploča- pjevačima”.

– Pa ima tu neke socijalističke etike, na taj način biće odstranjeni svi suvišni paraziti. Neki će ipak ostati, ali šta ću? Novica i Šaban biće regrutna komisija za nove mlade pjevače. Mladima će biti lakše da rade sa nama jer nas znaju, mi smo njihova sorta.

Izjavili ste da ste svjesni da će i vaša vrijeme proći, kap što se dogodilo Safetu Isoviću i Zaimu Imamoviću.

– Svako pametan zna, to je neminovno. Želio bih da ja lično pronađem svog nasljednika, nekog dečkića iz naroda, da njemu prensem svoje znanje kao što je meni čika Memiš.

Danas mnogo ljepše izgledate nego prije desetak godina.

– Ja sam provincijalac, dijete sa ruba života. Trebalo je da prođe vremena da se uljudim, da naučim da budem Šaban Šaulić, piše Blic.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije