Izjavu su dali u svjetlu dešavanja u vezi sa najnovijom aferom u čijem središtu se opet našao predsjednik VSTS Milan Tegeltija, a čijom bi smjenom, kako tvrde, pravosuđem ovladali Bošnjaci.
Ono što malo ko zna jeste činjenica da je mjesto predsjednika VSTS od osnivanja te institucije do danas bilo rezervisano isključivo za Srbe, isto kao što se na čelu Agencije za istrage i zaštitu BiH (SIPA) od osnivanja do danas, takođe, nalaze Srbi.
Uprkos tome što skoro dvije decenije na čelu tih institucija sjede Srbi, to nije pomoglo mnogim demobilisanim borcima Vojske Republike Srpske i bivšim srpskim policajcima kojim je na leđa okačen teret ratnih zločina.
Pred Sudom i Tužilaštvom BiH trenutno se nalaze brojni predmeti protiv Srba, uključujući i protiv predsjednika Boračke organizacije Republike Srpske Milomira Savčića, koji su optuženi ili osumnjičeni za navodne ratne zločine.
Ovih dana SIPA je u Banjaluci uhapsila nekoliko Srba protiv koji se, takođe, vodi istraga zbog navodnih ratnih zločina.
Srbi su pred Sudom BiH do sada osuđeni na više od 1.800 godina zatvora zbog navodnih ratnih zločina, Bošnjaci na preko 370, a Hrvati na preko 280 godina zatvora.
Pa šta onda Srbima uopšte znači to što se na čelu najviše pravosudne institucije u BiH i policijske agencije nalaze Srbi?
Ako pitate demobilisane borce Vojske RS, reći će jednoglasno, ne znači im ništa.
Prvi ljudi VSTS i SIPA su proteklih godina često isticali kako ne mogu oni donositi sami odluke, uticati na sudije i tužioce ili odlučivati o tome ko će biti optužen, protiv koga će se voditi istraga ili ne.
Ako je to tačno, zbog čega političari u BiH onda strahuju ko će biti na čelu navedenih institucija?
Visoki sudski i tužilački savjet BiH osnovan je 1. juna 2004. godine i na čelo te institucije postavljen je sudija Branko Perić, koji je na tom mjestu bio četiri godine.
Po isteku njegovog mandata na čelo VSTS dolazi još jedan sudija iz Srpske- Milorad Novaković, kojeg je kasnije na tom mjestu naslijedio Milan Tegeltija. Po odlasku Tegeltije sa te pozicije, na to mjesto bi, ponovo trebao da dođe Srbin.
SIPA je osnovana dvije godine ranije, tačnije 2002. godine, i prvi njen direktor bio je visoki funkcioner SNSD Sredoje Nović, koji je danas delegat te stranke u Domu naroda PSBiH.
Po isteku Novićevog mandata na čelo SIPA trebao je da sjedne Hrvat, ali se tome protivio Mladen Ivanić koji je tada bio ministar inostranih poslova BiH, koji je insistirao da na čelu te institucije bude Srbin.
S obzirom na to da u Savjetu ministara BiH mjesecima nisu mogli postići dogovor o tome ko će biti novi direktor presudio je visoki predstavnik u BiH Pedi Ešdaun koji je na to mjesto ponovo imenovao Novića što je izazvalo bijes Bošnjaka.
Dvije godine kasnije Nović je imenovan za ministra civilnih poslova BiH, pa je mjesto v.d direktora SIPA kratko obavljao Sead Lisak. Ubrzo ga je, međutim, na tom mjestu zamijenio Mirko Lujić, a kasnije su na čelu te institucije bili Goran Zubac, Perica Stanić i danas Darko Ćulum.
Predsjednik Boračke organizacije Pale i član Predsjedništva BORS Mihajlo Parađina ističe da brojni građani i ne znaju ko je na čelu VSTS i SIPA jer u suštini i ne osjete njihovo prisustvo na tim pozicijama.
– Činjenica je da je od završetka rata do danas u kontinuitetu prisutna hajka na Srbe koji su učestvovali u proteklom ratu. Dakle, hajka na čitav srpski vojni, politički i džavni vrh, koji su označeni kao ratni zločinci. S druge strane iz druga dva naroda niko ili sasvim ih je malo osuđeno za ratne zločine. To nam samo pokazuje da ko god sjedio tamo na čelnim pozicijama u pravosuđu ili policijskim agencijama, nama dođe isto, jer se jednako proganjamo, optužujemo i osuđujemo – ističe Parađina.
On dodaje da su takve stvari neprihvatljive jer je riječ o pomračenju pravde i pravičnosti. Parađina kaže da su presude protiv Srba za navodne ratne zločine uglavnom bile argument političke volje, a ponekad i sile, kako pred Haškim tribunalom tako i Sudom BiH.
– Imajući u vidu činjenicu da smo svih prethodnih godina imali srpske kadrove na čelu VSTS i SIPA to nam nije ulijevalo nikakvo povjerenje niti nam imponovalo. Naprotiv, dešavalo se sve kao da oni tamo nisu ni bili. Postavlja se pitanje zbog čega je tako? Da li oni nisu reprezentativni srpski kadrovi i nisu u stanju da se suprotstave dominaciji volje poltičkog Sarajeva, koje pokušava da kreira ono što u ratu nisu bili u stanju da urade, ili prosto ti naši kadrovi i ne mogu ništa uraditi jer im te pozicije to i ne dozvoljavaju- pita Parađina.
On ističe da je svjestan da je Srbima teško raditi u takvom ambijentu, kakav imaju u Sarajevu, a posebno jer se u BiH ne poštuje ništa, pa čak ni Ustav ni zakoni.
Republika Srpska i njene institucije, kako dodaje Parađina, moraju snažnije i odlučnije da deluju prema međunarodnim faktorima kada su u pitanju određeni reformski procesi.
Posebno, kako dodaje on, potrebno je vršiti snažan pritisak da svi oni koji su činili ratne zločine, bez obzira na veru i naciju, trebaju za to da odgovaraju.
– Ne mogu samo Srbi biti krivi. I Srbi su masovno stradali u mnogim mjestima, počev od Sarajeva, ali se o tome danas malo priča, a da ne govorim da ti zločini uopšte nisu rasvijetljeni niti je iko odgovarao za njih – kaže Parađina.
On ističe da se političari u BiH moraju okrenuti ekonomiji, socijalnoj politici, privredi i stvaranju realnog sektora, umjesto što se svih ovih godina bave prošlošću i vraćaju u prošlost.
– Valjamo se u blatu i nema naznaka kada ćemo iz njega izaći- poručuje Parađina.
Borba za političku dominaciju
Najnovija dešavanja na relaciji VSTS – OBA analitičari ocjenjuju kao političku borbu vladajućih stranaka unutar BiH.
Ističu da je ovo samo pokazatelj da pravna država uopšte ne funkcioniše. Ako se s jedne strane može nekažnjeno prisluškivati prvi čovjek pravosuđa, analitičari pitaju šta onda mogu očekivati obični građani.
Ako s druge strane prvi čovjek pravosuđa ne može da spriječi prisluškivanje onda, ističu oni, šta uopšte znači ta pozicija na kojoj se nalazi.
Politička analitičarka Ivana Marić ističe da bi pravosuđe trebalo biti zaseban i najvažniji stub vlasti, ali to kod nas nije slučaj.
– Kod nas tačno znate čiji je ko čovjek i to je ključ problema. Ako kažete Gordana Tadić odmah se kaže Dragan Čović. Ako kažete Milan Tegeltija odmah se kaže Milorad Dodik. Ako se kaže Osman Mehmedagić Osmica odmah se kaže Bakir Izetbegović – ističe Marićeva.
Ona dodaje da je očito na sceni politička borba za određene fotelje i funkcije i sada se sve prelama preko pravosuđa.
– I onda dođe do toga da ne znate više šta bi prije da osudite. Da li to što je neko tajno snimao predsjednika VSTS ili ono šta je on pričao na tom snimku. I to što je prvi čovjek VSTS otišao da traži pomoć od člana Predsjedništva BiH, odnosno političara, dovoljno govori o nezavisnosti pravosuđa. Šta nosioc pravosudne funkcije, ili treći stub vlasti, ima tražiti zaštitu od političara. Valjda traži od pravosudnih i bezbjednosnih institucija. Sve ovo pokazuje da smo u gadnom problemu – zaključuje Marićeva.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu