Mještani Bukvaleka i Donjih Kola sa ovim se nevoljama bore već decenijama: kao da žive na Divljem Zapadu, a ne na teritoriji najvećeg grada u Srpskoj, na samo osam kilometara od centra Banjaluke. Žalili su se vlastima, ali ih, tvrde, niko ne zarezuje.
Dozlogrdilo im je da slušaju prazna obećanja i gledaju suve česme i prašnjavi uski put. Prijete demonstracijama pred Gradskom upravom.
– Ne zanima nas ko je na vlasti, mi hoćemo da, kao o svi drugi Banjalučani, imamo vodu i da živimo bezbjedno na svojim imanjima – poručuje mještanin Branislav Trubajić.
Pokazuje pismo iz 1998. godine, kada je, zajedno sa komšijama, pisao tadašnjoj predsjednici Republike Biljani Plavšić i premijeru Miloradu Dodiku. Tražili su zaštitu, jer su maskirani razbojnici upadali u kuće usamljenih starica, mučili ih i otimali im novac i stoku.
Pokazuje i pismo nedavno upućeno gradonačelniku Drašku Stanivukoviću i predsjedniku gradske Skupštine Mladenu Iliću. Pljačkaši više nisu maskirani, ali kradu ovce i jaganjce. Ovčice koje umaknu kradljivcima dočekaju psi lutalice.
– Poslali smo u posljednjih 20 i kusur godina još mnogo apela vlastima. I nikad ni od koga nismo dobili odgovor – tvrdi Branislav Trubajić.
Kao da im nije dosta drugih nevolja, život im zagorčavaju “gospoda iz grada”, koja dovoze pse u njihovo selo i ovdje ih ostavljaju.
– Niko ih za to ne kažnjava, a životinje, napuštene i izgladnjele, podivljaju i čine pravi zulum – kaže jedna mještanka za Srpskainfo.
Prije 15-ak dana psi lutalice su udavili jednu ovcu i jedno jagnje na imanju Ranka Trubajića.
– Imam svega šest ovaca, od toga živim – kaže ovaj nezaposleni demobilisani borac prve kategorije.
Branislav Javorac je za samo mjesec dana ostao bez 11 ovaca. Za šest ovaca je, kaže, dobio odštetu: platili su vlasnici pasa koji su podavili ovce.
– Za pet ovaca, koje su ubili psi lutalice, nisam dobio ništa. Niko, kažu, nije nadležan za to – priča Branislav.
Živko Krečar je ostao bez ovna i dvoje jagnjadi. Ukrali lopovi. Prijavio je to policiji, kaže, ništa nije otkriveno. Njegove komšije su izgubile vjeru u pravdu, pa u posljednje vrijeme ni ne prijavljuju krađe. Kažu, ne da im se uzalud dangubiti.
– Situacija je toliko loša da više ne smiješ mirno zaspati u svojoj kući – kaže Živko.
Mještani već odavno ne spavaju mirno, ne samo zbog lopova i napuštenih pasa, nego i zbog sikiracije. Kako da seljak čovjek preživi, opere se, napoji stoku, ako nema vode!
A ovih vrelih dana česme su suve, i u Bukvaleku i u Donjim Kolima, i u susjednim Rekavicama.
– Od 1976. godine pet puta sam, sa komšijama, dovodio vodu u selo, a evo šta smo dočekali! Kada je preduzeće “Vodovod” preuzimalo seoske vodovode dali smo svoju mrežu i rezervoare. Rekli su nam da će biti sve u redu. A ništa nije u redu – žali se Momir Galić.
Tvrdi da su mještani Bukvaleka i cijele Mjesne zajednice Donja Kola “žrtve rata gradonačelnika Draška Stanivukovića i SNSD”. I da im je, mimo svake logike, ovamo dovedena voda iz vrela Banjica, dok im Subotica “prolazi ispred kuća”. I da je sve to bogu plakati.
– Političari dolaze samo kad im trebaju glasovi, da se slikaju i pričaju bajke, a kad treba rješavati problem nigdje ih nema – veli Galić za Srpskainfo.
Njegova komšinica Mira Mitrović, udovica poginulog borca, tvrdi da u njenom zaseoku vode nema već nedjeljama.
– Čim malo ugrije nama nestane vode, i tako do jeseni i do prvih kiša. Skupim nešto para, dovezem cisternu vode i saspem u zajednički bazen, ali to nestane za dan-dva. Da imam novaca, napravila bih svoj rezervoar, ali nemam, u kreditima sam, još otkako sam gradila kuću – kaže Mira.
Žali se da nema ni čestitog puta do svoje kuće. Mora makadamom, koji je zimi neprohodan.
Ni glavni put kroz selo nije bog zna šta. Jedva se njime provlači prigradski autobus.
– Da se poštuju propisi, mi autobusa ne bismo ni imali. Nije ovo put za autobusa – kažu mještani.
Autobus, ipak, imaju, ali nemaju gdje odlagati smeće. Kontejner za otpad, koji je godinama stajao u njihovom selu, uklonjen je. Niko ih nije obavijestio zašto.
Pojedini mještani tvrde da je vladajući SNSD “zarobio” Savjet njihove Mjesne zajednice, da se Savjet MZ Donja Kola, navodno, odavno raspao, pa sada selom vladaju trojica ljudi, izabranih na izborima, o kojima su obaviješteni samo odabrani i podobni.
Drugi, opet, tvrde da “strančarenju” nisu skloni samo SNSD-ovci, nego i aktivisti drugih stranaka. Svako se drži svog tabora.
– Eto, koliko je bilo sastanaka za vodu nikad ni na jedan nisam pozvana. Kad pitam zašto, kažu – nisi na spisku. Kojem spisku, čijem spisku – pita ratna udovica Mira Mitrović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu