Mnogi prijatelji Marije Ćurčić oglasili su se povom tragedije, a sada je to učinila i njena najbolja prijateljica Milica.
‘Ej ti mala čupava… Ljuta sam na tebe, znaš? Jako. Ljuta jer nisam ni u ludilu mislila da neću imati priliku da te bar… bar još jednom najjače zagrlim dok nam se kose upliću, i dok svijetu djelujemo kao dva čupava žbuna koja se njišu. Ljuta sam jer ću te zauvijek čekati da mi iz ćoška iskočiš sva srećna i nasmijana, sa dvije duple vodke u ruci, govoreći mi: “Evo Mili, stiglo naše piće, nemoj da misliš da ćeš na ovome stati”. Ljuta sam jer nisam imala bar još jednu priliku da ti kažem da si imala i da ćeš zauvijek imati ljude koji te vole, i koji se trude da isprate tvoj nimalo lak tempo, i pruže ti ljubav. Ljubav koja ti je bila potrebna. Jer si velika. Jer si najbolja osoba koju sam znala. Jer si je.eni čokomafin, koji se ne plaši nikoga, i ničega i koji je spreman da odleti na kraj svijeta. Na je.eni kraj svijeta. Sa svojim timom raketa. Da uz bljesak krene! – napisala je, pa nastavila:
– Ljuta sam mnogo. Ponoviću ti to milion puta, i znam da me sada tamo negdje u šljokičavom polju okružena unicorn-ima i dugama čuješ i smješkaš se onako ono tvoje, kad znaš da si jako zas.ala, ali ti je osmjeh toliko sladak da ne mogu da odolim… I, čekaj… Izvini, s kim ja sad da idem na Tajland, skoknem do Kongaa, odem u Njujork, sjednem na najvišu zgradu, i dok gledam snijeg koji pada slušam Frenk Sinatru u fensi odjelu, i pijem vino. Kao prava gospođa, ma znaš bre kako smo sve mi već to smislile. E, ali, sama? Sama bez moje puzlice koja me čini kompletnom. Jer, ja nisam Mili Vanilii bez tebe. Ja odbijam da budem Mili Vanili bez tebe, niti želim da me iko ikad više tako nazove, a da to ne budeš ti. Nikad. Volim te beskrajno ludo stvorenje jedno, volim te iz dubine duše i sve bih dala da možeš samo još jednom da me pogledaš i pitaš me: “Trešnjice, a kad mi radimo onu našu tetovažu? Znaš kako smo se dogovorile, jedan dio trešnje ti, drugi dio ja, a zajedno smo potpuna. Zajedno smo jedna”. Vidimo se već negdje u budućnost, na nekom ljepšem mjestu punom svih stvari koje voliš, koje volimo. I molim te da me čekaš, jesi čula? Nemoj da mi zapališ na tamo neki Zanzibar, samo zato što te mrzilo da me čekaš. Bićemo mi opet nekad zajedno, vjerujem u to, ćao najslađi mafinu na planeti. Voli te Mili – napisala je u pismu prijateljica.
Podsjetimo, Marija je rođena 15. 8. 1993. godine u Beogradu, a zbog majke koja je iz Konga za sebe je govorila da je Afrosrpkinja.
Studirala je odnose sa javnošću na Univerzitetu Džon Nezbit, a postala TV lice sa 17 godina. U svijetu manekenstva je od svoje 16. godine i od tada je snimila veliki broj reklama, spotova, a bila je i zaštitno lice pojedinih beogradskih klubova.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu