Kolumne

Najbolji u najgorem - Nebojša Đurić

U petak, 30. novembra 2020. godine kao bomba odjeknula je u domaćim medijima vijest da je Nebojša Đurić riješio 40 godina star matematički ''Inverzivni problem Šturm – Ludvigovog tipa sa konstantnim kašnjenjem''.

Najbolji u najgorem - Nebojša Đurić
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Da su u pitanju bili neki nadobudni američki ili njemački genijalci iza kojih stoje tate biznismeni, stipendije i ogromni državni projekti, vijest bi vjerovatno zainteresovala samo matematičke fanatike, a mi obični smrtnici je ne bismo ni primjetili.

Međutim, ovaj moj sugrađanin – takođe Teslićanin iz malog planinskog sela Mladikovine, sin oca Radomira i majke Vinke koji stoji isključivo sam iza sebe i svojih matematičkih ideja, prije svega je pristojan, vaspitan i jednostavan mladić, a kako Andrić reče, upravo jednostavnost jeste vrlina velikih ljudi.

Skromni i ponosni što su mu dali koliko su mogli, njegovi roditelji mu kao i ogromnoj većini talenata u ovoj zemlji nisu mogli priuštiti školovanje na prestižnim koledžima, a iza njega nisu stajale niti bogate kompanije niti država.

Međutim, Nebojša je stao iza svih nas i udario takav šamar onima koji, ne hajući za najbolje pojedince u ovom društvu niti jedan posto, vode ovu zemlju. Taj šamar treba da zaboli sve nas jer smo im mi onogućili da budu tu gdje jesu.

Dok su svim političarima puna usta podsticaja, rađanja, ostanka mladih, kojekakvih fondacija …, Nebojša je asistent je na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom fakultetu koji nema ni svoju zgradu jer Vlada kaže – nema para! Nevjerovatno i sramota!

Svake godine na stotine miliona maraka nestaje u mutnom dok za obrazovanje i mlade talentovane ljude ne mari apsolutno niko jer da mari, ne bismo svakodnevno ostajali bez najboljih pravnika, doktora, ekonomista, inžinjera…

Naravno, sada će uslijediti hvalospjevi, prijemi, obećanja i kićenje tuđim perjem od strane političara i poslije toga, problemi će naravo ostati. Političare koji posjeduju institucionalne mehanizme za rešavanje problema i brigu o mladima, obrazovanje uopšte ne zanima jer znaju da bi im obrazovani mladi ljudi jednog dana mogli biti konkurencija i opasnost za njihove fotelje. Jednostavno – plaše nas se.

Zato je parola političara jasna – ”što neobrazovaniji mladi, to bolje za nas i našu budućnost”. Naravno, oni će se braniti argumentima kako su tu i tamo uložili par hiljada u igrališta, dvorane, avione, kamione ali gospodo, slažem se, treba ulagati hiljade u dvorane ali u ljude, treba ulagati milione, desetine, stotine miliona.

Opšte poznata je stvar, a Nebojša je to svojim primjerom i pokazao, da su ljudi najveći potencijal i resurs ove zemlje. Međutim, truo, zastareo i infrastrukturno uništen obrazovni sistem bez novih ideja već godinama osim 2-3 svijetla primjera, na javnu scenu nije izbacio kvalitetnog pojedinca koji to razumije jer, sistem za to nema kapacitet.

Vanserijski uspjeh ovog mladog matematičara neće natjerati na razmišljanje političare upravo iz razloga koji sam gore pomenuo a to su zavist, sujeta i strah od konkurencije. Njegov uspjeh, rad i predanost treba svima da nam bude primjer ali i podsticaj da još više radimo na sebi.

Ono što raduje jeste da je ovaj Nebojšin uspjeh izazvao ogromnu pažnju i poštovanje javnosti jer, ako to ne zanima političare, veoma je važno da njegovo djelo cijene i poštuju obični građani.

Jednostavno – Nebojša je ostvario najbolje u najgorem i najlošijem. Njegov lik i djelo, samo su jedan od primjera mladih i uspješnih ljudi za koje se čulo a za ostale uspješne pojedince poput Ljubice, Anđele, Dušana, Petra … nadam se da će se takođe uskoro čuti. Jer zaslužuju!

Darko Kuzmanović, politikolog