Na te stihove, već godinama, niko nije ravnodušan.
Teška sudbina zadesila je srpski narod tokom Prvog svjetskog rata, kada su pod pritiskom Bugarske i Njemačke vojnici morali da se povuku iz Srbije, dočekani su na ostrvu Krf od strane lokalnog grčkog stanovništva.
O prijateljskom odnosu i dočeku lokalnih mještana prema srpskoj vojsci zna se mnogo. Poznato je da su se u to vrijeme brojni srpski vojnici ženili mještankama. Na primjer, vlasnik hotela “Bela Venecija” na Krfu, u kome je bila smještena srpska vlada, udao je sve tri svoje kćerke za Srbe.
Ali, kako za ljubav ne postoje granice, ona ne bira ni vrijeme, ni mjesto, baš u tim strašnim vremenima za naš narod, zavoljeli su se jedan srpski vojnik i Grkinja Haru, piše Stil.
Ovog mladića je primarna dužnost prema otadžbini odvojila od voljene. Naime, morao je da krene u proboj Solunskog fronta. Svjestan da se vjerovatno nikada neće vratiti, u jednom pismu poslao joj je riječi koje će postati sinonim za tragičnu ljubav.
Hondrojanis Haru ih potom pretvara u stihove, koje je otpjevao jedan od najboljih interpetatora Jorgos Dalaras.
Riječi pjesme iskazuju duboku naklonost i nostalgiju, ali i to da je dužnost i lojalnost otadžbini i svom narodu stavljena i ispred sopstvenog života i emocije. U originalnoj verziji prepisa vojnik obećava svojoj dragoj da će se, ako ne preživi, vratiti njoj u obliku ptice. Zato je moli da se ne ljuti i da otvori svoje prozore…
Poznato je da su u to vrijeme mnogi srpski vojnici ženili mještankama, čak i budući ministar spoljnih poslova Kraljevine Jugoslavije, Aleksandar Cincar Marković, bio je oženjen Krfljankom Idalijom.
A kakva je tadašnja veza grčkog i našeg naroda bila u potpunosti oslikava pismo jedne žene sa Krfa upućene srpskom oficiru:
– Krf je onakav kakav je bio prije 1915. godine. Meni čak izgleda i gori nego prije. Nijem je, pust i ne pjeva više. Vi ste stalno pjevali i na vaš žagor bila sam se toliko navikla. Mogli bi me smatrati za neprijatelja vašeg naroda, jer sam priželjkivala da se što kasnije vratite u svoju otadžbinu. Bili ste ovdje da pokažete šta je život i otišli, a nas ostavili da patimo. Opet ćemo biti usamljene u društvu namrštenih lica, razgovora o novcu, opkoljene do smrti strašnom vodom, jer dalje ne možemo. Blago onim djevojkama koje su Srbi odveli odavde i spasili života na ovom ljubavnom ostrvu, punom sunca i čempresa, ali bez ljudi i ljubavi – napisala je.
U Solunu na Zejtinliku nalazi se srpska groblje na kojem su sahranji vojnici koji su dali svoj život za otažbinu na frontu.
Evo i prevoda pjesme na srpski jezik:
Ne ljuti se na mene, oko moje
kad odlazim u tuđinu
ptica ću postati i doletjeti
opet da sam blizu tebe.
Otvori prozore svoje
plava princezo moja
i sa slatkim osmijehom
poželi mi laku noć
Ne ljuti se na mene, oko moje
sada kad ću da odem
i dođi na kratko da te vidim
na rastanku
Otvori prozore svoje
plava princezo moja
i sa slatkim osmijehom
poželi mi laku noć
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu