Oko mene je nekoliko stotina ljudi, ispred mene je najslikaniji prizor na čitavom svijetu Vrata Raja ili ako hoćete #gatesofHeaven. Najljepša podmukla prevara cijelog Instagrama.
Hram Lempujang se nalazi ispod aktivnog vulkana Agung , Toliko aktivnog da je dvije nedjelje prije nego što smo krenuli iz Beograda za Bali mjesto na kojem stojim bilo evakuisano. Policija je morala fizički da pomjera bandoglave turiste koji su umjesto da biježe trčali da slikaju erupciju.
Postoji razlog zašto se oko ogromnog kratera nalazi spiralni put i na njemu sedam hramova – Balinežani su se toliko plašili da se planina ne probudi. Ali ljude ne zanima tih sedam hramova, ne zanima ih čak ni taj jedan – zanima ih samo metar puta metar čistine između dvije kamene kapije koje kao drevni ram uokviruju pogled na vulkan planinu. Kada smo poslije tri sata klackanja stigli u Lempujang pala mi je vilica, ali ne od oduševljenja – od razočarenja. Okrenula sam se ka momku.
– Promašili smo hram. Ne mogu da vjerujem, promašili smo hram.
Nismo promašili hram, hram je dokazao koliko su ljudi promašeni. Na svim slikama Vrata raja procedura je sljedeća – parovi u naletu piktoreskne spiritualnosti gledaju se međ kapijama koje kao ram stežu pogled na vulkan planinu dok se njihov odraz mreška u savršenom odrazu vode. Znate zašto je odraz uvijek tako savršen kao da je voda potpuno mirna? Jer to nije voda.
“Nije to ta kapija, nema vode, gdje je voda” rekla sam i počela da zvijeram unaokolo. Vode nema jer ona i ne postoji. Čuvene fotke parova u joga pozama čije se siluete reflektuju u jezeru su lažne jer jezera nema. Ljudi trče da stignu na red, a iza stoji lik koji drži dva telefona u rukama. Jedan telefon slika, a ekran drugog telefona se nacentrira ispod njega pa djeluje kao da je staklo tog uređaja voda.
Lijevo od kapije je nadstrešnica ispod koje 200 preznojenih ljudi čeka u prosjeku dva sata da bi se slikalo nad običnom betonskom pločom. Ljudi padaju u nesvijest, sveštenstvo ih hladi. Jadni mještani u očaju postavljaju znakove na kojima mole, ma preklinju turiste da se ne penju na kapije, ne rade joga poze na svetim oltarima, ne skaču jedni po drugima i ne ljube se u njihovoj svetinji. Uprkos svemu jedan za drugim ljudi iz reda radili su baš to. Nismo čekali, otišli smo da sami u miru obilazimo hramove sakrivene u šumama.
Čekati cijeli dan da napraviš isti potez kao i svi ostali i veseliš se nad lažnim svjetlom praznog ekrana. Kako savršena paralela za Instagram.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu