Društvo

"NAJTEŽE JE KAD STRADA DIJETE" Ljekari Urgentnog centra u svakodnevnoj borbi sa vremenom

Ma koliko dugo jedan ljekar da radi, i ma koliko misli da se svega nagledao tokom svoje dugogodišnje prakse, određene situacije ga uzdrmaju kao da se sa njima suočava prvi put.

"NAJTEŽE JE KAD STRADA DIJETE" Ljekari Urgentnog centra u svakodnevnoj borbi sa vremenom
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

U prvom redu riječ je o, kako kaže načelnik Urgentnog centra Univerzitetskog kliničkog centra RS Dragan Rakanović, stradanju djece.

Naravno, teško je kad vidite da je bilo ko povrijeđen ili teško bolestan i da mu život visi o koncu. Međutim, najstresnije su situacije kad se susrećete sa povredama kod djece ili kad dijete nastrada, a vi ste taj koji to mora da saopšti roditeljima i izjavi im saučešće. Mislim da na to niko i nikad ne može da ogugla – priča dr Rakanović i dodaje da su najčešće traume u saobraćaju.

– Nema nekog pravila, ali u saobraćajkama najčešće stradaju mlađe osobe, uglavnom za dane vikenda i u kasnim noćnim satima, a u većini slučajeva uzrok je brzina. Djeca i mlađe osobe, za razliku od starijih, najčešće prežive trenutak neposrednog povređivanja, jer je riječ o mlađim organizmima, čiji su vitalni organi zdravi. Međutim, uprkos svim našim naporima, pokušaj spasavanja njihovih života često se ne završi srećnim ishodom, jer se radi o udruženim teškim povredama glave, grudnog koša, stomaka, sa preprelomima ekstremiteta, ekstremnim iskrvarenjima – kaže Rakanović.

FOTO: Goran Šurlan/RAS Srbija
FOTO: Goran Šurlan/RAS Srbija

Kad je riječ o traumama, česte su i teške povrede kod građevinskih radnika, ljudi koji rade u šumi, poljoprivrednika.

– Oni ne moraju biti životno ugroženi, ali često ostaju trajni invalidi, sa amputacijama ekstremiteta. Ostanu živi, ali kvalitet njihovog života ni približno nije kakav je bio prije povređivanja. Riječ je o pacijentima koji zahtijevaju dugotrajno liječenje. Leže u bolnicama mjesec, dva, tri, sa neizvjesnim krajnjim ishodom – objašnjava Rakanović.

Iako rade i po 15-20 godina, ljekari teško mogu da budu ravnodušni i na teške povrede vatrenim oružjem, zadesne padove, samoubistva mladih ljudi.

– U Evropi i svijetu više pažnje se posvećuje kvalitetu života ljekara, zaštiti njihovog psihičkog zdravlja, te pomoći da se lakše nose sa stresnim situacijama. Kako god, čovjek se vremenom i sa godinama rada, ipak nekako navikne da prihvati nesreću.  Kroz svoj rad smo naučili da, dok smo na poslu, potisnemo taj mučan i stresan osjećaj stradanja i gubitka mladih života. Onda dođemo kući, sve to ponovo preživimo i proživimo, ali sutra opet moramo da zbijemo redove i nastavimo da se zajedničkim snagama, što brže i što bolje, borimo za zdravlje i živote naših pacijenata  – ističe Rakanović.

A u bespoštednoj trci da na najbolji mogući način i što prije zbrinu sve hitne slučajeve i spasu što više života, ljekari Urgentnog centra svakodnevno se nadmudruju sa vremenom, koje im, s obzirom na posao koji rade, nije saveznik. Jer, koliko god je važan kvalitet zdravstvene usluge, bitno je i da ona bude pružena što prije, kako bi se izbjeglo da bolest i trauma izazovu veće posljedice ili smrt.

Foto: Mohammed Badra/EPA
Foto: Mohammed Badra/EPA

Uz nesebičnu pomoć kolega sa drugih klinika, četiri ljekara Urgentnog centra nesebično se bore da u najkraćem mogućem vremenskom periodu obave dijagnostiku i pruže neophodni tretman, što i jeste osnovni cilj i prioritet rada ovog centra.

– Nas četvoro smo, praktično, nosioci posla. Naravno, pomaže nam i petnaestak ljekara sa drugih klinika, ali mi vodimo ovu organizacionu jedinicu i mi smo odgovorni što god da se desi. Nije nimalo jednostavno, ali dajemo sve od sebe da budemo što bolji, jer smo svjesni svoje odgovornosti. A činjenica da smo za godinu dana pregledali više od 50.000 pacijenata, dovoljno govori o tome koliko smo posla obavili, ali i o tome da zdravstveno stanje našeg stanovništva nije zadovoljavajuće – kaže Rakanović.

Slavica Zeljković, šef Odjeljenja konzervativnih ambulanti dnevne bolnice u UC, ističe da, iako kroz ovaj centar dnevno prođe i do 200 pacijenata-što dovoljno govori u prilog tome koliko ljekari i sestre rade, pacijenti, ipak, nisu uvijek zadovoljni.

– Nezadovoljni su što ponekad moraju da čekaju, a nikako da shvate da nisu svi pacijenti jednako hitni. Ne kažem da, na primjer, pacijent koji je došao sa uputnicom porodičnog ljekara, koju je dobio prije tri dana, nije bolestan, ali u odnosu na onoga ko je povrijeđen ili ima infarkt, on jednostavno nije hitan slučaj. Ali, niko nikad nije vraćen, a da nije pregledan i da nije dobio odgovarajući tretman. Međutim, ne možemo da primamo pacijente po redoslijedu, onako kako su došli, niti pacijenti treba da očekuju da u jednom urgentnom centu dijagnozu treba da dobiju za pola sata – ističe Zeljkovićeva.

Urađene 3.723 hitne operacije

Unazad godinu dana, u konzervativnim i hirurškim ambulantama Urgentnog centa Univerzitetskog kliničkog centra RS pregledan je 53.961 pacijent. U ovom periodu, obavljeno je 5.435 malih hirurških zahvata, 3.723 hitna hirurška zahvata u dvije operacione sale Urgentnog centra.

U dnevnoj bolnici hospitalizovano je 3.020 pacijenta, opservirano 8.325, a u sali za reanimaciju zbrinuto 719 pacijenta. Ova organizaciona jedinica predstavlja multidisciplinarni centar u kojem rade ljekari različitih specijalnosti, kao i srednji medicinski kadar koji zbrinjavaju sve hitne slučajeve, i one vitalno ugrožene i one koji to nisu.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije