Crvena zona
Reporteri Kurira imali su juče priliku da posjete ovu kliniku koja je od marta pretvorena u jednu nepreglednu crvenu zonu, da popričaju s medicinskim osobljem i pacijentima, ali i da se spuste u zloslutnu intenzivnu njegu, gdje je većina pacijenata na respiratoru ili na drugoj vrsti mehaničke ventilacije, lebdeći između života i smrti. Različite vrste aparata pružaju kiseoničnu potporu pacijentima, okolo se čuje samo brujanje mašina koje ih održavaju u životu. Polovina je bez svijesti, neki očima uperenim nagore… Ipak, oni koji su u malo boljem stanju skupljaju snage da nam čak ispoziraju, dok se s jednog kreveta jedva čuje, ispod maske za kiseonik, vrlo ozbiljna molba:
– Pa nemojte da me slikate, nisam obrijan, ja bih stvarno da se obrijem.
Za trenutak zavlada tajac, pa se začuje veseli smeh neumornih medicinskih sestara i anesteziologa, uz obećanje da će ga obrijati prvom prilikom. Još jedan dokaz da čak i u najsurovijim okolnostima predaja nije opcija…
Bolnički kapaciteti puni
Zorica Nikolić, glavna sestra odeljenja za Kliničku farmakoterapiju i nejasna febrilna stanja Infektivne klinike, kaže nam da imaju oko 50 pacijenata, od kojih je u utorak ujutru njih 11 bilo na respiratoru, ali da se to mijenja iz časa u čas.
– Pun je kapacitet bolnice, jer se zgrada renovinara. Inače je bilo 270 pregleda, a 97 odsto njih je bilo pozitivno. Ovdje već dugo traje velika borba za pacijente, svi smo premoreni, ali se lavovski borimo i želimo da što manje ima oboljelih, zato apelujemo na sve građane da nose maske, drže distancu i izbjegavaju masovna okupljanja – kaže Nikolićeva.
Ona dodaje da iako ima pacijenata koji imaju pridružene bolesti, dolazi i sve više mladih koji su prije toga bili potpuno zdravi.
– Ima trenutno dosta mladih, a najmlađi pacijent na klinici ima 18 godina i nije prije toga imao hroničnih bolesti, ali mu je korona stvorila komplikacije i upalu pluća. Meni najteže pada kada umiru zdravstvene radnici, koji ne brinući o svom zdravlju 24 sata brinu o pacijentima. Porazno je kada ne možemo da pomognemo svojim najbližima, porodici i kolegama.
Na odjeljenju na kom su pacijenti s blažom kliničkom slikom dočekuju nas nasmijane doc. dr Slavica Jeremić i Biljana Krneta, obje zdravstvene radnice s upalom pluća i oboljele od korone, koje imaju samo riječi hvale za osoblje cijele Infektivne.
Polumrtva
– Prošlog četvrtka sam došla ovdje u kolicima, nisam mogla da dišem, bila sam polumrtva. Pluća kao da su izlazila iz mene, mislila sam da umirem i da je to kraj. Nemam riječi za ove ljekare i sestre ovde… Kad kažem: „Umirem, neću vidjeti nikoga više“, sestra dođe i kaže: „Nećete, izdržaćete“… Te riječi znače više od bilo čega i ne znam odakle im snage više. Meni dođe ruke da im ljubim, malo je da im kažem „hvala“. Ko kaže da je virus bezazlen, nikad mu ne bih poželjela da doživi ovako nešto – kaže Krneta, dok dr Jeremić dodaje da niko ne gleda stanje u kom se nalazi klinika, već lijep pristup medicinskog osoblja i adekvatnu terapiju koju dobijaju, kao i savršenu organizaciju, zbog koje se osjeća prijatno, što „vam je pola zdravlja“.
Ispraćaju nas u nadi da će ubrzo ozdraviti i da će i nas, ali i medicinsko osoblje koje im je spaslo život, sljedeći put videti na nekom ljepšem mjestu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu