Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na

NAJUSPJEŠNIJI SPORTISTI META PROZIVKI Da li su Đoković i Jokić dužni Srbiji?

Sport
Autor:

Foto: Tanjug/AP

Da je od ljubavi do mržnje linija tanka, možda najbolje znaju vrhunski sportisti i navijači u Srbiji. Na tom putu nema, nažalost, mnogo mjesta razumu, pa čak ni kad ga prizivaju dojučerašnji, današnji i sutrašnji idoli nacije poput Novaka Đokovića ili Nikole Jokića.

Najbolji svjetski teniser i potencijalno najuspješniji evropski košarkaš u NBA ligi svih vremena nagazili su prošle nedjelje liniju emocija u mnogih Srba. Napravili su, tobože, prestup kakav nikada nisu na terenu. Izazvali su raskol u narodu, naizgled neočekivanim izjavama.

Popularni Nole ponovio je, reći će mnoge samoproklamovane patriote, “grešku” od ljetos kada je podržao hrvatsku reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu u fudbalu pošto je u intervjuu za zagrebački “Večernji list” iskazao simpatije prema Hrvatskoj.

– Istina, bio sam u nekim određenim medijima u Srbiji jako osuđivan što sam podržao hrvatsku fudbalsku reprezentaciju, ali mi nije smetalo. Ja takve stvari svjesno radim. Zato što znam da sa svojim uticajem, statusom i imenom mogu da doprinesem pozitivnoj energiji i uzajamnoj podršci. Uostalom, koga ću podržavati ako neću Hrvatsku? Naprosto, osjećam da su Hrvati moji. Znam da će to nekima smetati, poštujem, ali nadam se i da drugi poštuju moj izbor – rekao je Đoković i sipao so na otvorenu ranu na grudima u koja se busaju “rodoljubi”.

Ovo se naslonilo na seriju loših komentara o Noletu koji se svode na dvije linije – “ne jede meso, pa je kilav”, “sluša ženu, zato je takav”.

Foto: EPA-EFE/ETTORE FERRARI

Jokićevo premišljanje o reprezentaciji

Samo dan kasnije stigao je novi “šok” za Srbende koji prate košarku. Košarkaš Denvera Nikola Jokić neposredno pošto je sa timom ispao iz plej-ofa NBA lige nije mogao da kaže da li će ovog ljeta igrati za Srbiju na SP.

– Biće važno kako se osjećam, šta moj tim misli o tome, šta misli moja porodica, moj agent. Da li je to dobro za mene… Vidjećemo, mnogo sam utakmica odigrao ove sezone. Ali nikad ne znate – izjavio je osvajač srebra sa Srbijom na Olimpijskim igrama u Brazilu.

Dakle, popularni “Džoker” nije do kraja ni otvorio karte, a mnogi mu u Srbiji već zatvaraju vrata reprezentacije.

Tako se na internetu mogu pročitati različite poruke razočaranja, pa čak i prijetnje. Od “brate, ljudi ustaju po noći da te gledaju, ne možeš da im se odužiš tako što ćeš jednom u 2-3 godine igrati za svoju zemlju” preko “imaš pozdrave od Parkera, Gasola, Šrudera, Bogdanovića, Valančijunasa, Bojana Bogdanovića, koji isto pitaju mamu i tatu da l‘ da igraju za svoju zemlju” do “što se mene tiče, završio si”. Na slične, čak i gore osude Jokić je naišao prije dvije godine poslije poraza Srbije od Slovenije u finalu Evropskog prvenstva na kome nije igrao. To je uostalom i sam potvrdio.

– Poslije poraza od Slovenije dobio sam stotine poruka mržnje. Bilo mi je teško sve to da vidim – istakao je tada srpski centar.

Poslije svega što su postigli i doživjeli, postavlja se pitanje da li su Đoković i Jokić dužni da se očekivano ponašaju u svakoj prilici kako ne bi nailazili na osudu djela javnosti u Srbiji? Da li moraju da polažu račune svakom razočaranom Srbinu koga su prethodno bezbroj puta ili makar jednom obradovali? Recimo, srebrom iz Rija.

Foto: Tanjug/AP

Logika moranja ili neslobode

Kulturolog Ratko Božović ističe za “Blic” da ljudi u Srbiji često sportiste posmatraju sa stanovišta logike očekivanog patriotizma.

– Tražimo od sportista da se ponašaju onako kako to očekujemo. U slučaju da to ne urade, s lakoćom ih otpisujemo. I što je najgore, isključivi smo u tome. Radikalno prekidamo komunikaciju po principu “Ili ćeš biti takav kakvog te očekujem ili ćemo te zgaziti”. To je logika moranja ili neslobode pošto je čovjek primoran da slijedi tuđa očekivanja – objašnjava Božović.

Kako kaže, pretjeruje se i u aplauzima i u negaciji, a ni jedno ni drugo nije dobro.

– Imamo militarizaciju prostora posredstvom medija. I tu je velika odgovornost medija koji bi trebalo da prenose informacije, a ne da dijele ljude za i protiv. Mediji provokacijom navode ljude da reaguju. Ukoliko ne pacifikujemo stvari, nemamo malo više razumijevanja i tolerancije, gubićemo ljude. Moramo shvatiti da individualna strategija nije jednaka kolektivnim očekivanjima i to treba poštovati i u slučaju Jokića i u slučaju Đokovića – naglašava Božović, i dodaje da je kod nas još prisutno rigidno shvatanje patriotizma koje izdiže formu moranja iznad ljudskog izbora.

Obrazac sporta sada je totalno drugačiji

Sportski sociolog Dragan Koković podvlači da je obrazac sporta danas totalno drugačiji u odnosu na ranija vremena.

– Sport je komercijalizovan i postao je biznis. Tako da nema mnogo mjesta patriotizmu. Potpisuju se enormni ugovori zbog čega je sve značajnija uloga poslodavaca u karijeri igrača. Jokić je, recimo, potpisao petogodišnji ugovor od 148 miliona dolara. S druge strane, sportisti svakako treba da vode računa i o tome odakle su krenuli na put ka uspjehu i da se zapitaju da li bi takav rezultat ostvarili da nije bilo reprezentacije i klubova iz Srbije – ističe Koković.

Psiholog Zoran Milivojević naglašava da je u osnovi navijanja emotivni odnos prema sportisti, klubu, reprezentaciji…

– U takvoj projekciji se idealizuje pojedinac ili kolektiv. I u slučaju poraza ili odbijanja igrača da igra za reprezentaciju slijedi razočaranje i negativne emocije. Da bi neko mogao da te razočara, mora prvo da te očara, a to je učestalo u sportu. Pošto se radi o emotivnom odnosu zasnovanom na navijačkoj iluziji, onda nas i svako razočaranje mnogo boli. Kao kada te najrođeniji uvrijedi iako se u slučaju sporta ne radi o pravom odnosu, već o odnosu projektovanom od navijača – zaključuje Milivojević.

Đoković: Sve za Srbiju

Novak Đoković nedavno je za francuski “Lekip” govorio o usponima i padovima u svojoj igri, a neizbježna tema je bila i njegova ljubav prema Srbiji. Novinara je zanimalo i ne uzima li mu njegovo zalaganje za Srbiju “previše vremena i energije.”

– Ponekad se pitam da li bi trebalo da se angažujem u politici, tenisu ili…? Ali sve što radim, pokušavam da to činim savjesno i odgovorno, posvećujući sve svoje vrijeme. Ne znam da radim stvari napola. Uvijek pokušavam da pomognem i predstavim svoju zemlju što bolje mogu. Kada se sretnem sa ljudima u Srbiji, kada razgovaram sa njima, kada vratim vreme unazad, to me vraća u smjernost, u samu srž – poručio je Novak.

Đoković je odgovorio i na mnoge komentare vezane za svoju ishranu. Na konstataciju da vodi računa o svom tijelu i kultiviše neku vrstu asketizma, da je vegan i da jede bez glutena, Novak odgovara:

– Ne volim etikete. Nisam vegan i ne jedem hranu bez glutena. Pokušavam da se hranim zdravo i da budem svjestan onoga što dajem svom tijelu. Ne volim kategorizovanje stvari. Ali vegansko društvo sada postaje previše agresivno. Ne volim kada se sudi nekome zato što jede ovo ili ono. Ili kategorizacije tipa: vi ste novinar, ja sam teniser. Ali evoluiramo u društvu koje voli da kategorizuje na takav način. Ne možete preći granicu da biste došli na moju stranu jer je to moj teren. Ne vidim stvari na taj način. Za mene svi pripadamo istom terenu.

Foto: Screenshot

Centar Denver Nagetsa i najplaćeniji srpski košarkaš u istoriji Nikola Jokić je u intervjuu koji je dio knjige “NBA SRBIJA” u izdanju “Vukotić media” priznao da su ga zaboljele prozivke što nije bio na EP u Sloveniji.

– Momci koji su bili na Evrobasketu zaslužili su da predstavljaju Srbiju. Igrali su finale EP, a stvorila se atmosfera da sam ja glavni krivac što nisam igrao. Dobio sam mnogo negativnih poruka. Pretpostavljao sam da nije baš veliki procenat ljudi protiv mene, ali osjećao sam se loše – rekao je Jokić i nastavio:

– Prethodno sam osvojio srebro na OI, što je do tada najveći uspjeh u mojoj karijeri, a sljedećeg ljeta je sve bilo drugačije. Teško mi je sve to palo, dotle da sam rekao sebi: “Ma, neću više ni da igram!”. Svakakve gluposti su mi padale na pamet, ali onda sam se isključio iz svega.

Kako je rekao, on prije svega reprezentuje svoju porodicu, pa onda svoj grad i svoju zemlju.

– Volio bih da svako ko me upozna pomisli da je Srbija srećna zemlja, da je moja porodica vesela porodica, da nema negativnih stvari. Amerikanci su robotizovani, nema mnogo empatije, pa pokušavam da budem drugačiji. Taj doček u Somboru poslije osvajanja medalje pred pet hiljada ljudi je bio nevjerovatan. To je moj grad najbolji na svijetu. Učinili su me ponosnim – dodao je Jokić.

Anonimni komentari

Sportski sociolog Dragan Koković ističe da se mnogi ljubitelji sporta u Srbiji poistovjećuju sa svojim idolima ili projektuju sebe kroz njih.

– S druge strane, ne znaju šta znači cijenjenje tuđeg znoja niti imaju predstavu o natprosječnom, maksimalističkom pristupu sportista i kada je riječ o treningu, utakmici, odricanju i zaradi. Opet, ni sportisti ne bi trebalo da pridaju pažnje komentarima na društvenim mrežama koje ostavljaju anonimni i nekompetentni ljudi bez cenzure. Kako će reagovati na te poruke, zavisi i od mentalnog sklopa ličnosti – smatra Koković.

(Blic sport)

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.
Možete da nas pratite i na Facebook stranici

IZDVAJAMO