Ovako analitičari komentarišu stanje u BiH kada je u pitanju njen put ka EU i uopšte politička, ekonomska i socijalna slika ove zemlje.
Da u EU nema interesa za BiH već odavno se može čuti u raznim diplomatskim krugovima. To je ovih dana ponovila i bivša hrvatska premijerka Jadranka Kosor, koja tvrdi da u EU nema interesa za BiH, pa je samim time priča oko ulaska naše zemlje u zajednicu evropskih država na dugom štapu.
Sličnu izjavu je za Srpskainfo ovih dana dao i bivši ambasador BiH pri EU Igor Davidović, koji trenutno obavlja funkciju višeg istraživača i koordinatora programa u Centru za primjenjene evropske studije u Beogradu, a koji je kazao da smo se vratili mnogo koraka unazad u odnosu na vrijeme kada smo pokretali pregovore za pristupanje EU.
Nespremni za reforme
On smatra da ne samo što ne postoji interes od strane EU za BiH, već da ne postoji ni interes u BiH za EU, bar kada su u pitanju političari koji vode ovu zemlju.
Najpreciznije bi se moglo reći da smo na jednakoj udaljenosti i mi i EU od našeg centralnog cilja. BiH je daleko od tog cilja jer je potpuno nespremna za bilo kakve reformske zahvate, koji bi ovu zemlju približili ili kvalifikovali čak i za status kandidata. S druge strane, EU je udaljena od tog cilja, prije svega, zbog svojih internih rekonstrukcijskih problema. Oni imaju jaču i intenzivniju potrebu da taj proces za sada miruje, nego da se proces integrisanja BiH u članstvo EU ubrzava – naveo je Davidović.
Ukoliko nam EU zauvijek zatvori vrata, ili drugim riječima, ako nastavimo sami da zatvaramo svoja vrata za EU, postavlja se opravdano pitanje gdje će to onda odvesti BiH.
Zapuštena država
Po mišljenju istoričara i iskusnog diplomate Slobodana Šoje, BiH nikada neće postati članica EU. On ističe da je još prije deset godina upozorio na takav scenario, ali da je to tada izgledalo neobično, dok danas sve više postaje realnost.
– EU zna ono što mi nikako da spoznamo: da je BiH zemlja u kojoj se uglavnom razmišlja o kratkoročnim privatnim interesima, a vrlo malo ili nikako o dugoročnim državnim interesima. Država je zapuštena i besperspektivna, sa previše riječi, a nimalo djela – ističe Šoja.
Dodaje da je EU poslije više razočarenja zbog prijema novih članica od 2007. do danas već neko vrijeme spremna primiti u svoje redove samo ozbiljne države u kojima vlada stabilnost, zakon i red. Mi smo daleko od toga.
– Ujedno, od ulaska Hrvatske u EU započeo je proces zamorenosti, pa i straha od novog proširenja, što opet nama ne ide u prilog. Ukratko, od evropskog puta BiH nema ništa – kategoričan je Šoja.
Močvara beznađa
Smatra da bi za BiH bilo najbolje da ne razmišljamo o evropskom putu već o evropskim vrijednostima, odnosno da usvajamo kao svoje sve evropske propise, navike, vrijednosti, evropsku filozofiju i kulturu. To je, po njegovom mišljenju, dug proces koji bi se mogao odvijati polako, bez opterećenja rokovima, uslovima i kriterijumima, a na duže staze donijelo bi BiH samo korist i dobro. Šoja ističe da bi se u državi, koja bi postala pravna, stekli uslovi za početak prosperiteta. Tako bismo sami postali prirodni član EU.
– Ukoliko se budemo uporno držali prvog, odnosno vjerovali u evropski put, i ukoliko bismo zapostavili ovo drugo, odnosno vlastitu borbu za bolju državu, završićemo u močvari beznađa, tuge i besmisla. Sa užasnim posljedicama na svakom planu, sa ekonomski i moralno uništenom zemljom, bez spobosobnih ljudi koji će nastaviti bježati i sa vrlo vjerovatnom revolucijom gladnih – poručuje Šoja.
I politički analitičar i psiholog Ibrahim Prohić smatra da BiH od 2006. godine na ovamo ide u pogrešnom smijeru. Prije toga je, kako ističe on, bio evidentan čitav niz pozitivnih pomaka, ali je onda sve krenulo nizbrdo. Šta se to desilo i zbog čega smo umjesto naprijed počeli da idemo unazad – pitanje je na koje je teško dati potpuni odgovor.
Aprilski paket
Prohić ističe da postoji čitav niz razloga koji su doveli do toga, a na prvo mjesto izdvaja krah aprilskog paketa kojim je izbrisan i politički kompromis u BiH. Riječ je o paketu ustavnih promjena iz aprila 2006. godine koji je bio posljednji reformski pokušaj preuređenja BiH, a na koji su pristali gotovo svi ključni akteri u BiH.
– Međutim, zbog diverzije Harisa Silajdžića (bivši predsjednik Stranke za BiH i član Predsjedništva BiH, op.a), došlo je do kraha aprilskog paketa. Ali, nije ni to bilo presudno kao što jeste nagli zaokret dotadašnje strategije međunarodne zajednice – smatra Prohić.
On pojašnjava da je međunarodna zajednica bila više uključena u dešavanja u BiH te su primjenjivali sankcije i nametali određena rješenja u skladu sa evropskim standardima. Potom su to naglo prekinuli i prepustili sve domaćim političarima, nakon čega je izbrisan kompromis, a počela da prevladava politika inaćenja.
– Od tada BiH ide unazad, odnosno dešavaju se retrogradni procesi. To je dovelo do toga da smo, umjesto u 2019, mi i dalje na mjestu na kojem smo bili prije 13 godina. Ne koristimo vrijeme za razvoj i napredak, već za hod unazad. Ne treba mnogo mudrovati i pitati se gdje mi to idemo. Stariji građani BiH znaju da je nekada Albanija bila pojam zaostalosti. Međutim, ovih dana se razgovara o tome da Albanija i Sjeverna Makedonija dobiju status kandidata – podsjeća Prohić.
Ističe da upravo to pokazuje gdje je BiH i kuda ona ide. Prohić kaže da nije u pitanju samo Albanija, koja je, po njegovom mišljenju, decenijama ili, pak, vijekovima bila najzaostalije područje na prostoru regiona, već i Sjeverna Makedonija. Situacija u Sjevernoj Makedoniji je, kako kaže Prohić, komplikovanija i složenija nego što je u BiH, pa je i ona otišla ispred nas.
– To govori gdje ide ova zemlja – zaključuje Prohić.
Dostići standarde EU
– Nije primarni cilj ući u EU već dostići standarde koji važe u njoj. Ne zbog EU i pukog članstva već zbog unutrašnjih reformi koje su potrebne – smatra Prohić.
On ističe da ulazak u EU ne rješava probleme jedne države, što pokazuju primjeri skoro svih zemalja koje su posljednjih desetak godina postale njene članice, prije svega, Slovenije, Hrvatske, Rumunije i Bugarske.
– Te zemlje nisu daleko odmakle od ulaska u EU do danas. Prema tome, mislim da su bitniji društveni procesi koji se dešavaju unutar jedne države nego što je to formalno članstvo u EU – zaključuje Prohić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu