To je bila i njena velika pobjeda i veliki uspjeh niških ljekara koji su to prvi u svijetu izveli.
Milica Petrović Mica, junakinja ove priče, zatrudila je treći put, poslije dva sina, saznala da nosi žensko dijete i, pred kraj trudnoće, da ima neooperativan tumor limfnih čvorova u grudnom košu koji sada liječi. Zato je kao urgentni pacijent hospitalizovana u porodilištu Kliničkog centra Niš i nakon carskog reza, u osmom mjesecu trudnoće, 28. marta rodila kćerku Nikolinu, piše Žena Blic.
Odmah potom provela je oko dvije nedjelje na respiratoru s jedan posto šanse da preživi.
Mjesec dana poslije porođaja nastavila je kućno liječenje i hemioterapiju uz ljekarski nazor. Po izlasku iz bolnice, 28. aprila, prvi put je vidjela kćerku kad je muž Lazar dovezao bebu kući iz porodilišta.
Tu ogromnu radost dijelili su i sa sinovima Mihajlom (10) i Petrom (3), koji su ih nestrpljivo čekali da konačno svi budu kod kuće u selu Gornja Vrežina pored Niša.
– Od trenutka kad sam saznala da mi tumor ugrožava život, jer sam od petog mjeseca trudnoće počela da se zamaram, oticala sam, sve teže sam disala i mogla sam da spavam samo sjedeći. Ljekarske kontrole i analize su pokazivale nedovoljno hemoglobina. To mi se desilo i u prethodne dvije trudnoće, a zbog bebe nisam mogla da idem na pregled skenerom. Nijednog trenutka nisam sumnjala u svoju snagu da ću sve izdržati. Ljekari su me tiješili da su sve tegobe od trudnoće prolazne. Djevojčicu sam željela da rodim i moja porodica mi je sve na svijetu. Zato imam mnogo hrabrosti, snage, bez straha sam u ovoj borbi za izliječenje i sigurna sam da ću se uskoro sasvim oporaviti. Do sada sam primila četiri hemoterapije, ljekari kažu da su rezultati odlični – priča Milica (31).
Na dan kad je hospitalizovana 26. marta, ljekari su odlučili da je zbog pogoršanog zdravstvenog stanja hitno snime na rendgenu i zaštite plod od rendgenskih zraka u poodmakloj trudnoći. Rezultati su pokazali tumor limfnih čvorova, poražavajući za optimizam, ali ga Milica ni tada nije izgubila.
– I kad sam pročitala nalaz, nisam izgubila nadu, a to je bilo ključno! Zakazan je carski rez, a ja sam od saznanja za bolest prvo odlučila da ne budem u kontaktu s porodicom da ih ne opterećujem dodatno i da se koncentrišem na liječenje. Vremena provedenog do carskog reza sam se tek kasnije prisjećala, detalj po detalj.
Zbog stresa, straha i brige sve kao da se dešavalo nekome drugom. Zaboravila je čak i svoje ime.
– Da sam zbog tegoba primljena u bolnicu u ranijem periodu trudnoće, zbog snimanja na rendgenu morala bih da abortiram. Srećom, spasene smo i kćerka i ja, po drugi put. U drugom mjesecu trudnoće sam pobijedila i koronavirus bez težih simptoma.
Tek kad se probudila bunovna na respiratoru u Klinici za anesteziologiju i intenzivnu terapiju, polako je shvatila da leži na bolničkom krevetu. Na respirator je stavljena odmah poslije porođaja jer je tumor pritiskao disajne puteve. Počela je tada da dobija i hemioterapiju.
– Poslije buđenja iz vještačke kome, prvo sam ugledala spremačicu Mariolu, a zatim doktora Aleksandra Nikolića, anesteziologa, koji me je i skinuo s respiratora. On je moj anđeo čuvar. Zatim sam primijetila i muža i drugo osoblje. Pričali su mi da sam iskidala cjevčice nesvjesno dok sam bila na respiratoru, u želji da se probudim. Zbog cjevčice u grlu, dok sam bila na respiratoru, izgubila sam glas, pa sam porukama komunicirala sa svima bar nedjelju dana. Odmah sam tražila lepezu jer mi je bilo mnogo vrućina! To niko nije prije tražio kad se probudio iz indukovane kome, pa je svima bilo simpatično.
Ispričali su joj ljekari da je biopsija uslijedila poslije porođaja. Potom je stavljena na respirator.
– Saznala sam ubrzo da sam rodila zdravu kćerku, koja je od rođenja bila u inkubatoru kao prevremeno rođena beba sa kilogram i 830 grama, a i ja sam rođena prevremeno.
Sve osoblje ju je brižno i korak po korak uvodilo u život iz početka, pripremajući je na naredne procedure u liječenju.
– Poslije prve hemoterapije tumor se smanjio za 30 posto, rezultati su sve bolji i to ide u prilog statistici da je moja bolest izliječiva.
Suprug je sve vrijeme dok je bila hospitalizovana podnio jači stres od nje zbog brige o sinovima kod kuće, njoj i kćerki koju je obilazio u bolnici.
– Život mu se okrenuo naglavačke. Lazar rijetko govori naglas brige, sve nosi u sebi. Sada mi je on, uz moje i njegove roditelje, najveća podrška i oslonac kao što je bio kad smo se upoznali, a moj otac gubio bitku sa rakom.
Postepeno se vratila porodičnim obavezama i, prije svega, brizi o troje djece. Terapija joj sada podrazumijeva da na oko tri nedjelje u bolnici primi hemoterapiju. Muž je uvijek uz nju. Mica nekad ima slabost i mučnine poslije te terapije. I čim skupi snage, opet se vrati majčinskoj ljubavi i brizi.
Zbog hemoterapije je smršala i izgubila mlijeko, pa bebu prehranjuje prema preporuci pedijatra, a ona svakog dana pije kozju surutku. Milica se rado šminka i uvijek je voljna sa druženje i smijeh. Sada nosi marame i turbane kao modni detalj i navikla se.
Svaki dan slavim kao rođendan
Najvažnije joj je da se sada osjeća odlično. Ima energije i elana za brigu o djeci uz podršku porodice.
– Sinovi obožavaju sestru, Nikolinu zovemo Princeza. Poslije tri carska reza četvrto dijete mi je nemoguća misija, a da se nisam razboljela, i to bih ostvarila. U junu sam u kafani slavila 50. rođendan moje majke, a ja slavim svaki dan kao rođendan. Ovog ljeta želim i da sama s mužem odmorim malo u banji.
Tim niških ljekara izveo istorijski poduhvat
– Milici je u završnom trimestru trudnoće otkriven tumor u grudnom košu koji je pritiskao velike krvne sudove i pluća i otežavao disanje. To je tumor sa ekspanzivnim rastom, koji može da dostigne veličinu dječije glave. Zato je hitno porođena carskim rezom da bi se spasla beba i pokušala da spase majka. Imali smo veliki izazov za cijelu ekipu – kaže dr Aleksandar Nikolić, anesteziolog na Klinici za anesteziologiju i intenzivnu terapiju Kliničkog centra Niš.
Na sastanku, koji je predvodio prof. dr Radmilo Janković, zamjenik direktora KCN i direktor Klinike za anesteziju, određen je tim stručnjaka za liječenje Milice i odlučeno je da se odmah porodi carskim rezom. Porođaj je uradio dr Dejan Mitić, a anesteziju je vodio dr Vladimir Milić.
– Nakon rođenja zdrave bebe biopsiju tumora je dan kasnije izveo grudni hirurg dr Jovica Petrović, a anesteziju sam ja vodio. Istog dana otkrivena je dijagnoza malignog tumora i pacijentkinja je dobila prvu hemioterapiju na respiratoru u jedinici intenzivnog liječenja KAIT. Znajući Milicu, njen optimizam i hrabrost, cijeli tim ljekara vjeruje da će pobijediti.
Prof. dr Radmilo Janković ističe da je to prvi put u istoriji domaće i svejtske medicine da je pacijent na respiratoru dobijao hemioterapiju.
– Svaki minut bio je dragocjen! Odluka za liječenje hemioterapijom na respiratoru bila nam je teška, ali jedina moguća. Nikada niko u svijetu nije to uradio. Nalaz biopsije stigao je u rekordnom roku zalaganjem prof. dr Miljana Krstića, direktora Centra za patologiju, a hematolozi su odlučili da se na listu lijekova odmah stavi citostatik efikasan u liječenju samo jednog tipa tumora, non Hočkinovog limfoma.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu